Kako sam kaže, Pero Jukić čovjek je “spaljenog” i avanturističkog duha. Potrebna je samo sekunda da ga se nagovori na bilo koju ludoriju poput, primjerice, da u odori balerine “wakeboarda” Jarunom – što ne bi bilo tako neobično da Jukić nije bivši defenzivni linijaš u američkom nogometu.
Bilo da je riječ o raftingu, snowboardingu ili skakanju iz aviona padobranom, on je “in” istog trena. Nije samo on tako vratolomnog raspoloženja već i njegovi prijatelji, stoga nije iznenađujuće da su se svi zajedno prije osam godina prijavili na Red Bull Soapbox utrku koja se tad održavala u Zagrebu.
Riječ je o spustu stazom pri brzinama više od 100 kilometara na sat, i to u vozilima iz kućne radinosti bez motora.
Osim vremena na utrci, ocjenjuje se i domišljatost u dizajnu vozila kao i performans na startu pa se tako rodio Prečko Hamburger Team.
“Kao na utakmici”
– Vozilo je trebalo biti u obliku lopte za američki nogomet, jer sam se bavio tim sportom. No, mjesec dana nakon prijave za rođendan od kuma sam dobio hamburger promjera pola metra, pa sam rekao OK, neka ipak bude u obliku hamburgera – prisjeća se Jukić tih davnih dana prije nego se, u odori američkog nogometaša, u svom hamburgeru sjurio niz Tuškanac i do finiša 450 metara niže stigao u samo 24 sekunde.
Red Bull Soapbox utrka ove se subote nakon Mumbaija, Mexico Cityja, Londona i šezdesetak drugih svjetskih metropola vraća u Zagreb, a s njom i Prečko Hamburger Team, koji o ponovnoj prijavi nije ni časa dvojio.
– Kad sam vidio obavijest da se utrka vraća, poslao sam je nekim članovima tima. Pitali su: “Kaj se prijavljujemo?”, a ja sam im rekao da je prijava poslana prije sat vremena – smije se Jukić.
Radovi na vozilu, ovog puta ipak u obliku lopte za američki nogomet (ne ragbi, upozorava vođa tima), u garaži zgrade u Odakovoj krenuli su odmah i trebalo je odlučiti samo o članovima tima, kojih može biti pet. Iz originalne ekipe ostali su samo Jukić i njegov prijatelj Hrvoje Hlupić, dok su pridošlice prijatelji iz kvarta Danijel Horvatić “Truba”, Mario Vrbanović “Vrba” kao rezervni član, Marko Foriš “Slavonac” te Andro Ostović, koji ne živi u Prečkom, ali ima vrlo posebnu ulogu u performansu na samom startu.
– Ideja je, kad me gurnu, da mi Andro dobaci dvije-tri lopte i da ih ja u vožnji probam uloviti. Zbog izvedbe staze će to biti jako teško izvesti, ali ako uspijem – bit će to pothvat koji bi bio po svim medijima – kaže Jukić.
I dok će on s Kaptola juriti prema Trgu bana Jelačića gdje će biti cilj, njegovi će dečki, također obučeni u dres momčadi američkog nogometa, imati svoje uloge.
– Ja glumim loptu, Andro je moj “quarter-back”, jedan od njih će, kao na utakmici dobaciti loptu Andri, i imat ćemo dva suca, jednog na startu i drugi na finišu, da proglasi “touchdown”. A prije svega, imat ćemo pravi “huddle” – u nogometnim terminima objašnjava Jukić kako će za sve to izgledati.
A jednom kad krene, Jukić će imati mnogo izazova. Prošlog je puta zbog “lufta” u volanu gotovo izgubio kontrolu nad vozilom, a i ovog puta trebat će paziti na opasne zavoje, aerodinamiku pri vožnji... Sve to jureći nizbrdo i pokušavajući uhvatiti loptu! Tu su i prepreke na stazi, skakaonica, “S” zavoj i vodena prepreka.
A u svemu tome podržat će ih, kao i prethodni put, cijeli kvart. Tiskali su, kažu, pedesetak majici koje su svi odmah zgrabili, njihov omiljeni kvartovski kafić u kojem ih svi znaju im je sponzor...
– Zadnji put je pola Prečkog došlo navijati, isto će biti i ovaj put, a imat ćemo i posebnu feštu kad sve ovo bude gotovo – kaže Jukić, a podrške, dodaju članovi tima, ne nedostaje ni od članova obitelji.
Jukićev devetogodišnji nećak je, kaže, apsolutno oduševljen vozilom, a Foriševa majka dijeli sve njegove objave vezane uz utrku po društvenim mrežama. Nije to ni neobično, kažu, jer su svi već navikli na njihov dinamičan i vratoloman način života. Pogotovo Jukić, koji je do 42. godine već pretrpio niz ozljeda uzrokovanih uglavnom njegovim vremenom u američkom nogometu. “Strgao” je koljeno, pucale su tetive... Jednostavno je, kaže, takav.
– Jedino što se promijenilo u odnosu na tad jest da smo svi smo dobili 20-30 kila jer gotovo svaki dan idemo nekamo jesti. I dalje smo jednako ludi. Mama mi je rekla da sam blesaviji što sam stariji i nikako se opametiti. Što je istina, jer iako osjetim da tijelo više ne može takvo nešto podnijeti, ja se ne dam. Živim “full life” i volim to – kaže Jukić.
Imaju posebno iznenađenje za žiri
I dok obavljaju posljednje pripreme na svom vozilu i uvježbavaju performans, pitamo ih što očekuju od članova žirija jednom kad cijela stvar u subotu krene. To su Maja Šuput, Petar Bruno Basić, Martin Sinković, Miroslav Zrnčević “Mrgud”, Damir Kedžo...
– Samo ćemo reći da je Sinković veliki fan američkog nogometa, a ako uspijemo u svom performansu, on će znati koliko ga je teško bilo izvesti. A za Maju Šuput imamo posebno iznenađenje. Ma, ako bude frka, obući ćemo Peru opet u balerinu – uz puno smijeha odgovara ekipa ipak napomenuvši da im nije toliko bitno pobijediti, već prije svega dobro se zabaviti – mada bi im glavna nagrada stvarno super došla.
sve stima ...ali ta utrka se vozi uz blagi pad,ne spustaju se sljemenskom stazom da postignu 100 km/h