Gdje i pod kojim uvjetima dopustiti u Zagrebu gradnju nebodera? Odgovora nema, a zahtjeva bi moglo biti sve više. Stoga je Zavod za planiranje razvoja Grada organizirao međunarodnu radionicu "Neboderi" u Europi" u kojoj će 6. i 7. svibnja stručnjaci iz Londona, Pariza, Beča, Berlina, Varšave i Budimpešte iznijeti svoja iskustva s viskim građevinama. Zaključci sa skupa poslužit će kao jedna od stručnih podloga za skoru izmjenu i dopunu Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba.
- Savjetovanje nismo organizrali da bismo dobili odgovore gdje i kako graditi nebodere, nego da čujemo njihova iskustva s planiranjem, s kakvim su se problemima susretali, kako su ih rješavali, kakve su posljedice izazvali neboderi u svome okružju... - rekla je pročelnica Zavoda za planiranje razvoja Ana Mrak-Taritaš.
Zavod ima ambiciju u izmjenama i dopunama GUP-a napraviti kartogarfski prikaz iz kojeg bi bilo nedvojbeno gdje se neboderi ne mogu graditi, a gdje mogu i uz koje uvjete. Tako, uvjereni su u Zavodu, želje investitora ne bi više struku stavljali pred gotov čin, niti bi bilo potrebe o tome "može li neboder, ili ne može" raspravljati od slučaja do slučaja.
Odluka o tome gdje će se neboderi moći graditi ovisit će o zaštiti prepoznatljivih gradskih vizura kao što su, primjerice, Medvednica i Katedrala. Prema tome se, već se zna, neboderi ne bi mogli graditi duž Ulice Hrvatske bratske zajednice. No, njihova je gradnja moguća u nekim drugim dijelovima Trnja, primjerice na zemljištu Gredelja, zatim uz Ljubljansku i Slavonsku aveniju, ili uz Radničku, gdje se dovršetkom Domovinskog mosta stvara mogućnost za gradnju reprezentativnog istočnog ulaza u grad i novog poslovnog središta.
U svakom slučaju, ističe A. Mrak-Taritaš, treba vidjeti što neboder donosi svome širem okružju. Njegova gradnja mora potaknuti rješavanje nekog gradskog problema, a ne samo otvarati mogućnost špekuliranja gradskim zemljištem. Ako se gradnjom nebodera uređuje prostor s potleušicama, ako će s neboderom to područje dobiti komunalnu infrastrukturu, prometnice, parkirališta, javne površine i zelenilo, u tom slučaju bi bili dobrodošli, pa im se u svome susjedstvu ne bi, kao sada, protivili ni građani. Investitori se, pak, ne bi trebali plašiti da bi im to osjetno povisilo troškove ulaganja jer se komunalna infrastruktura može izgraditi pametnim planiranjem i ulaganjem komunalnog doprinosa koji investitor uplaćuje pri ishođenju dozvole.
BRANKA CRNČEVIĆ
