Uslužan, pažljiv, brižan i strpljiv. To su, prema riječima Vere Mrđen, odlike dobrog volontera. Takva se i sama svakoga dana trudi biti jer, naime, ona u Crvenom križu volontira već 30 godina.
– I dok sam radila, uvijek sam se bavila humanitarnim radom. Stoga je bilo logično da se nakon mirovine pridružim Crvenom križu – govori 75-godišnja volonterka u centru za prihvat i podjelu robe u Maksimiru koja je ovotjedna Večernjakova heroina ulice.
Traži se hrana
Utorkom od 8 do 11 sati te četvrtkom od 14 do 17 sati Vera Mrđen dolazi u skladište u Švarcovoj 8 u kojem zaprima robu te je slaže i potom dijeli potrebitima.
– Jako mi je stalo do toga da je sve uredno kako bi se oni koji dođu po stvari što bolje osjećali, tako da ponekad i tijekom tjedna dođem slagati stvari i papire – govori Vera, odnedavno prabaka, koja ima veliku podršku obitelji. A već je poznaju i svi korisnici centra koji je nadležan za Donji Grad, Maksimir, Sesvete i Dubravu.
– Rođena sam u Maksimiru i već dugo volontiram tako da sam upoznala sve ljude koji dolaze. Oni, osim odjeće, uvijek traže i pokoju lijepu riječ. Malo razumijevanja ponekad im je možda i važnije od stvari – govori Vera Mrđen te napominje da u volontiranju nije teško izdvojiti vrijeme i raditi. Teško je nositi se s tužnim pričama ljudi koji dolaze.
– Čujem sudbine od kojih se smrznem. Najteže mi pada što nam dolazi sve više mladih. Nedavno nam je došao dečko koji je tek završio fakultet, ali ne može naći posao i nije imao drugog izbora nego doći k nama po odjeću – govori volonterka te kaže kako sve više ljudi dolazi tražiti i hranu.
– Odjeće, barem u našem skladištu, ima dovoljno. No, hrane, nažalost, imamo rijetko kad i to je jako teško reći ljudima koji dođu gladni – govori Vera Mrđen. Kako kaže, bilo bi odlično kad bi ljudi donosili više hrane, higijenskih potrepština i obuće jer toga uvijek nedostaje.
Odjeća samo uz potvrdu
– Kada nemamo hrane, ljude uputim na mjesto gdje je ima, najčešće u pučku kuhinju. No, i sama sam išla vidjeti kakvo je stanje tamo i osjećala sam velik sram što ljudi moraju u redovima stajati za hranu – govori volonterka koja često donosi i vlastite stvari te ih daruje.
– Jednom nije bilo nijednog para cipela za jednu ženu pa sam joj dala svoje, a često nosim i druge stvari poput torbi, odjeće... – kaže umirovljenica koja jako pazi i na propise kako nitko ne bi zloupotrijebio Crveni križ. Odjeću tako može dati samo onima s potvrdom Centra za socijalnu skrb, a propisano je i koliko često netko može doći po pomoć.
Svaka cast!