Kupanje na Savi, ali i u dječjem bazenu u kvartovskom parku, igra ispred "Papagajki", ali i godišnji koji se koristi za radove oko kuće. Tako su, sudeći po fotografijama prikupljenima u virtualnom fundusu Muzeja susjedstva Trešnjevka, izgledali davni ljetni dani, napose u tom dijelu metropole.
Nestao prije više od pola stoljeća
Spas od vrućina, ali i dobro društvo, mnogi su stanovnici tražili na gradskom kupalištu na Savi, koje je izgrađeno 1928. ispod Horvata. Na nasipu su bile daske i ležaljke za uživanje uz rijeku, a kupači su na raspolaganju imali na stotine kabina i ormarića za pohranu stvari. Otvarali su se i restorani, pekarnice, dolazili su slastičari s nezaobilaznim ljetnim delicijama, a najpoznatiji dio kupališta bio je "Babinjak", namijenjen samo ženama i ograđen visokom ogradom koja štiti od znatiželjnih pogleda, koji je kasnije postao prva nudistička plaža u Hrvatskoj i jedna od rijetkih u Europi.
Karta za kupalište 1930. stajala je četiri dinara za tri sata, a parkiranje ispod betonskih stupova naplaćivalo se 20. Bio je to i sportsko-rekreativni prostor s čak dva pješčana igrališta, a ljeti se održavao i izbor za najljepšu kupačicu, odnosno "Miss Save". Početkom devedesetih pak gradske su vlasti odlučile kupalište zatvoriti, a spasiti ga nisu uspjele ni peticije. Veći dio 1993. uništio je požar, a danas je gotovo nemoguće raspoznati mjesto gdje se kupalište nalazilo. No da se ne bi zaboravilo kako je to nekoć izgledalo, u fundus Muzeja susjedstva Žarko Kalafatić priložio je fotografiju na kojoj je zabilježeno kako se 1943. njegova teta Marija s prijateljima druži na kupalištu na Savi.
POVEZANI ČLANCI:
U sklopu parka u Zorkovčevoj ulici, koji je i danas mjesto igre i druženja, nekoć se pak nalazio i jedan od prvih isključivo dječjih javnih bazena. Svjedoči tome fotografija koja se u virtualnom fundusu našla zahvaljujući Miroslavu Momčiloviću, iako dječji bazen, koji je u najdubljem dijelu mjerio jedan metar, nije u funkciji više od 50 godina. Takva su kupališta zatvarana iz higijenskih razloga jer su postala mjesta širenja zaraza, a na fotografiji se u pozadini vidi i skulptura "Dječak s frulom" kipara Frane Kršinića, koja je kasnije uklonjena zbog oštećenja. No zdenac od bijelog mramora s horoskopskim znakovima još se nalazi na istočnom dijelu igrališta.
Iako nije imao bazen, park ispred Papagajki, kompleksa zgrada poznatih po fasadama ružičastih, narančastih i žutih boja, na uglu Baštijanove i Golikove ulice u Voltinom, također je bio jedno od omiljenih mjesta ljetne dječje igre sedamdesetih. Vedran i Neven Vidmar, zabilježeni na fotografiji koju je priložila njihova majka Višnja, ondje su 1979. vozili bicikle s pomoćnim kotačićima, a u kvartu koji je nastao na mjestu nekadašnjih livada, polja i voćnjaka pod nazivom Blažićko djeca su se ljeti igrala i u pješčanicima, natjeravala lopte i dane provodila u smijehu.
Farbanje oko kuće i žuta "peglica"
Nešto starijim Trešnjevčanima pak godišnji nije služio isključivo za odmaranje. Ljeti se trebalo stići sve ono što je preko godine čekalo pa se slobodno vrijeme koristilo i za obavljanje većih pospremanja i radova oko kuće. Farbale su se ograde, uređivali prilazi, dvorišta i vrtovi, čistilo se i gradilo, što potvrđuje i fotografija koja je u fundus uvrštena zahvaljujući Mariji Skuliber, a zabilježila je kako njezin otac i ujak obnavljaju obiteljsku kuću u današnjoj Dinarskoj.
Punom parom radile su i trešnjevačke sportašice, koje su ljeto koristile za pripreme za natjecanja. Tako je Andreja Gregorina, nekadašnja članica Plivačkog kluba Medveščak, priložila u Muzej susjedstva fotografiju nastalu 1982. ili 1983. ispred hotela Panorama, pri odlasku na ljetne plivačke pripreme ili natjecanje, a fundus je obogatila i slika Ive Raič Stojanović, koja je u srpnju 1989. ispred obiteljske kuće u Višegradskoj snimljena naslonjena na žutu "peglicu".
