Mangup iz Dubrave. Tako u šali sebe opisuje Andrija Mikulić (HDZ), rođen na Trnju. Kvart je to koji će mu, govori, uvijek ostati u srcu, koje ipak u potpunosti pripada Dubravi.
Vratiti se na fakultet
Na istok grada doselio se prije gotovo 30 godina kao mladić od 18. Dovela ga je, kaže, njegova Renata, stup obitelji i najveća životna potpora.
– Kao i svi, i ja sam tada imao određenih predrasuda prema Dubravi, ali ubrzo sam shvatio da je to kvart koji funkcionira isključivo na temelju prijateljstva i poštovanja, a društvo iz ulice ekipa je s kojom provodite velik dio slobodnog vremena – govori Andrija Mikulić, u čijoj su dnevnoj sobi kavu redovito pili i Željko Pervan te bivši basist Prljavaca Nino Hrastek. A redovito su vozili i njegov automobil.
Rijetko zaključava kuću, rado popije kavu s Pervanom, a voli i zapjevati na karaokama
– Naša ulica poprilično je uska, pa je svojevrsni prešutni dogovor da svi ostavljamo ključeve u autu, ako nekome od susjeda smeta, da ga može sam preparkirati. Rijetko zaključavam i ulazna vrata – pojašnjava ovaj inženjer rudarstva, a od prosinca prošle godine i doktor znanosti. Što počne, kaže, on uvijek i završi, a upravo akademska karijera ono je čime bi se volio u konačnici baviti.
– Sigurno ću se vratiti na fakultet, gdje sam već radio kao asistent – ističe potpredsjednik Gradske skupštine i zastupnik u Saboru, koji, kaže, svoje radne navike prenosi i kćerima, 23-godišnjoj Ani Mariji te 17-godišnjoj Ivi. Prvo škola, onda ostalo – tumači Mikulić, koji je “dozvolu” za vjenčanje starijoj kćeri dao nakon diplome.
– U petak je diplomirala, u subotu se udala – sa smiješkom komentira ponosni otac te dodaje kako svojim ljubimicama ne može, zapravo, zabraniti ništa. Isti problem “muči” ga i kad je u pitanju obiteljski maltezer Mafi.
Za ručak obavim plac
– Jeste li primijetili: Mafi, a za Dubravu kažu da je mafijaška – smije se Mikulić, koji maltezera šeće svaku večer. Voli voziti i bicikl, a barem dvaput tjedno, ovisi o obvezama, ode i na fitness. Posebno ga, međutim, vesele nedjeljni ručkovi u krugu obitelji.
– To je običaj koji nitko od nas ne propušta. Ja obavim plac, Renata kuha, dođu i naši roditelji, tu su kćeri, a i Mafi – govori te priznaje kako često nakon objeda s obitelji zapjeva i na karaokama.
Iz Dubrave nema namjeru otići, a posebno mu je drago kad može pomoći sugrađanima iz kvarta.
– Prilaze mi kad imaju problem, a i kad imaju pohvalu. To mi je jako drago jer ovo je kvart u kojemu nema glume, odmah ljudi shvate jesi li vrijedan njihova poštovanja – iskren je Mikulić.
Sa suprugom Renatom i mlađom kćeri Ivom na vjenčanju starije kćeri Ane Marije (skroz lijevo); Andrija Mikulić kao dječak u vrtiću u Folnegovićevu naselju (lijevo); na studijskom putovanju u Ameriku, gdje je 1998. godine proveo dvanaest dana (desno)
Da sigurno nema glume jer Dubravu su naselili radni ljudi iz svih krajeva i gradili kuce svojim znojem i radom posveceni bogu i crkvi a na Pantovcak i centar grada su dolazili partijski kadrovi ubijajuci vlasnike nakon rata i uzimajuci im imovinu.Ja osobno te stanovnike nazivam partijskim zlocincima ili glistama za sve sisteme.