Osnovano je davne 1948. i već 75 godina predstavlja kulturni simbol grada, ali i države. Riječ je o Studentskom kulturno-umjetničkom društvu "Ivan Goran Kovačić", čiji su članovi svojevremeno bili i Vice Vukov, Josipa Lisac, Fabijan Šovagović, Dragutin Tadijanović, Tin Ujević, Arsen Dedić..., a neki od njih u SKUD-u su i započeli svoje karijere.
Od osnutka do danas nastupali su na gotovo svim kontinentima, pjevali i pred Margaret Thatcher te papom Ivanom Pavlom II., a veliku obljetnicu društvo će večeras u 19.30 sati obilježiti u Lisinskom slavljeničkim koncertom pod nazivom "75 godina zagrebačkim ulicama".
Pozornicom će zavladati više od 300 goranovaca iz svih sekcija društva, odnosno akademskog zbora i harmonikaškog orkestra, folkloraša s dječjim ansamblom i veteranima, Goranova proljeća, grupe za međunarodni folklor, sekcije kazališta te muškog vokalnog ansambla.
Među brojnim nagradama i dva Porina
– Ideja je bila da se postavi glazbeno-scenska predstava kojom bismo "obišli" zagrebačke kvartove pa ćemo, među ostalim, recitirati i pjevati pjesme koje su za njih karakteristične. Krenut ćemo tako od Ilice do Vrapča i Podsuseda pa se preko Sljemena spustiti do Maksimira i Sesveta, a do Novog Zagreba svratit ćemo preko Peščenice, gdje smo inspiraciju pronašli u popularnim Smogovcima – ističe predsjednik društva Danijel Vukobrat.
SKUD danas broji više od 450 aktivnih članova, a iako u nazivu stoji riječ studentski, u društvu djeluju i profesori, doktori, ekonomisti, obrtnici, učenici, ali i mlađa djeca te umirovljenici. Dobna granica, kaže Vukobrat, ne postoji, a audicije koje se održavaju dva puta godišnje, na početku ljetnog te zimskog semestra, svaki put privlače sve veći broj potencijalnih novih članova. Najveća je konkurencija, dodaje, na audicijama za akademski zbor kojim od lani ravna Ivan Šćepanović, a u povijesti na toj su se poziciji našla i slavna imena poput Lovre pl. Matačića, Zubina Mehte, Ennija Morriconea...
Redovito nastupaju sa Zagrebačkom filharmonijom, kao i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, a sudjelovali su i na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje su izveli slavnu "Carminu Buranu" te Beethovenovu "Devetu simfoniju". Česti su gosti spektakla Zagreb Classic koji se ljeti održava na Tomislavcu, a pozornice su dijelili i s velikanima poput Maksima Mrvice, Joséa Carrerasa i Andree Bocellija.
Ponosni su vlasnici brojnih prestižnih nagrada, među kojima su i dva Porina, jedan iz 1995. za izvedbu Papandopulove "Hrvatske mise" u kategoriji najboljeg ponovnog izdanja te drugi iz 2016. za izvedbu Mozartova "Requiema" pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića i u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom u kategoriji najboljeg albuma klasične glazbe.
Društvo je 1948., kako stoji u svojevrsnoj biografiji iz 1988. godine izdanoj u povodu 40. obljetnice, nastalo u uvjetima snažnog revolucionarnog entuzijazma i naglog rasta zagrebačkog Sveučilišta, a svojom je programskom orijentacijom brojnim studentima omogućilo bavljenje glazbom, plesom, slikarstvom, književnim te dramskim stvaralaštvom.
Prva je tako nastala kazališna sekcija, neke su se osnivale te zadržale do danas, a neke su nestale, što je, primjerice, snašlo sekciju jazz-glazbe. Članovi društva danas djeluju u sedam sekcija, a uz kazališnu te akademski zbor, tu su i folklorni ansambl, grupa za međunarodni folklor, muški vokalni ansambl te ona za društveno-sportski ples. Jedna od sekcija je i Goranovo proljeće, najstarija i najutjecajnija hrvatska pjesnička manifestacija, koja je pokrenuta 1963. i svake godine okuplja sve veći broj domaćih i stranih pjesnika.
Samo još nismo našli dobar stan
Najprije su, kaže Luka Šulentić, jedan od članova s najduljim stažom i počasni predsjednik društva djelovali u prostorima na Zrinjevcu, no već više od četiri desetljeća dom im je zgrada na Opatovini, koja je i zaštićeni spomenik kulture, a teško je stradala u zagrebačkom potresu i još čeka obnovu.
– Tko kod nas započne, najčešće završi u profesionalnim vodama. Mi smo kao jedna velika sretna familija, samo još nismo pronašli dobar stan – govori Šulentić, koji je u SKUD stigao 1965., najprije kao član folklorne sekcije, a šest godina kasnije prešao je u akademski zbor s kojim nastupa i danas. Članstvo se, kaže, prenosi s koljena na koljeno pa se nerijetko u društvu nađu i sinovi i kćeri, pa čak i unuci bivših goranovaca.
