Oronula pročelja čija je fasada počela padati na ulicu, uništene štukature, hrđavi balkoni i grafiti već su odavno trn u oku stanovnika četvrti Donji grad. Zbog skupe obnove pročelja zgrada koje su pod zaštitom te kompliciranog prikupljanja "papirologije" s tim u vezi, u dvadeset godina od tri tisuće zgrada obnovljeno je samo 150.
– Neki smatraju da su pročelja problem Grada pa novac od pričuve radije koriste za zamjenu dotrajalih instalacija – kaže arhitekt Ante Vrban, jedan od stanovnika Gundulićeve ulice u kojoj su obnovljene samo jedna ili dvije zgrade, a čiji su predstavnici stigli na Večernjakovu tribinu ne bi li se raspitali o procesu obnove pročelja.
Sistem je, kaže Vrban, lijepo zamišljen, ali ne funkcionira. Naime, predstavnik suvlasnika, ako ima natpolovičnu suglasnost stanara, s Gradskim stambenim-komunalnim gospodarstvom dogovara cijenu obnove, koja ovisi o razdoblju u kojem je zgrada sagrađena i o tome koliko je zahvat kompliciran.
Ako je pročelje ulično, kažu iz GSKG-a, Grad sufinancira 25 posto, ako je ulično i dvorišno, plaćaju je 30 posto, a za pojedinačni zaštićeni spomenik kulture plaćaju 50 posto obnove.
– Stanari se mogu javiti na javni poziv koji upućujemo suvlasnicima u novinama – kaže pročelnik Gradskog zavoda za zaštitu spomenika Silvije Novak i dodaje da su u programu spomeničke rente proširili zonu prioriteta koja obuhvaća cijeli centar.
– Za ishoditi bilo kakvu dozvolu možeš “noge do riti poderati”. Mi smo, kao većinski vlasnici dvorišta, sami obnovili unutarnje pročelje uz suglasnost Zavoda za zaštitu spomenika – kaže Katarina Marinšek koja na broju 39 iznajmljuje sobe i drži lokal već 37 godina.
