Život u oblacima prašine, voda do listova svaki put kad kiša padne, neprestano rovanje bagerima, rupe na pločniku i napola asfaltirane ceste. Realnost je to stanovnika Starog Brestja već godinama, a nakon što su se naslušali obećanja i obećanja predstavnika mjesnih odbora i četvrti da će kopanje biti gotovo uz molbu da se samo, evo, još samo malo strpe, napokon su odlučili da je tome dosta.
Organizirali su se u inicijativu, isprintali letke koji su nalijepili na baš svaki stup i stavili u baš svaki kaslić u kvartu, izradili transparente i okupili se u zaista impresivnim brojkama. Ne traže mnogo, samo život u miru i da im djeca odrastaju u čistom zraku i bez buke strojeva. Gradonačelnik Milan Bandić je na to promptno reagirao, pa je već nekoliko dana prije prosvjeda javno obećao riješiti stvar, a na samo jutro susreta pozvao sve na sastanak i svečano pristao riješiti sve probleme točno onako kako svi žele. Na proljeće će, uvjerava Bandić, sve biti sređeno, a do ljeta će ljudi moći živjeti u kvartu kakvog godinama nisu vidjeli, s finim, modernim cestama, a asfalt će se maltene sjajiti dok auti budu vozili po njemu. Građani su obećanjima odlučili povjerovati, jer ipak je sve to zabilježeno na papiru, a gradonačelnik valjda neće pogaziti nešto što je stavio na papir.
Ova situacija podsjeća pomalo na onu s druge strane grada od prije osam mjeseci, kad se također nekoliko stotina ljudi iz Španskog diglo na noge u želji za bolji kvart. Tamošnja škola jedina je u gradu koja nastavu održava u tri smjene, djeca se u prenapučeni vrtić ne mogu upisati pa roditelji s njima odlaze u udaljene kvartove, a na najopasnijem križanju ne postoji nikakav semafor. Dom zdravlja star je 37 godina, a na jedinoj zelenoj površina na kojoj se njihova djeca mogu igrati nalazi se ogromni dalekovod. Špančanima je također bilo dosta, pa su i oni lijepili plakate i dijelili letke po cijelom kvartu, a prosvjedovali su ne jednom, već dva puta.
I tada je gradonačelnik obećavao brda i doline, dogovarao je sastanke s predstavnicima četvrti i mjesnih odbora. Sve će popeglati, rekao je tad, svaki će tjedan organizirati koordinacijske sastanke, a građani mogu mirno spavati. Kao Brestjani u petak, Špančani su u ožujku rekli da vjeruju gradonačelniku - ta ipak je javno obećao napraviti nešto za njih - međutim mjeseci su se razvukli, a sve što su stanovnici dobili jest - semafor. Nastava je s početkom rujna opet krenula s daleko više učenika nego bi ih škola trebala primiti, dalekovod još uvijek stoji, a ljudi su i dalje ogorčeni. Ali eto, sad barem imaju novi semafor.
Dobro je biti optimističan, dobro je vjerovati obećanjima - pogotovo kada su dana napismeno, no sudeći prema proteklim iskustvima s glavnim čovjekom u gradu, možda bi stanovnicima Brestja bilo dobro ipak uzeti te riječi sa zrnom soli i pripremiti se na još jedno vruće, prašnjavo ljeto sa "soundtrackom" bagera i bušilica u pozadini. No, ipak je sve moguće, čak i da gradonačelnik obećanja Brestjanima i Špančanima ispuni.
Hm, blažen bio tko nije vidio, - a vjeruje. Lijepo je biti kršćanin. Jedina je muka što je sve više farizeja u Zagrebu, pa sve postaje relativno. I ovima iz Brestja jedan Manhattan obećati pod hitno.