Malene bijele visibabe sve su rjeđi prizor na zagrebačkim tržnicama.
Na sam spomen visibaba na najvećem placu, Dolcu, neki prodavači odmahuju glavom.
OPG ili lukovice, nisu sigurni
– Ne smiju se brati – samo kratko kažu, pogledaju na drugu stranu te nas ponude maćuhicama za tri kune ili uzgojenim jaglacima za pet, dok drugi prodavači dodaju: – Znamo ih imati na štandu i ne sramimo se jer moramo od nečega živjeti!
No ni jedni ni drugi nisu sigurni tko smije i kako prodavati visibabe. Dok jedni kažu da je potrebno biti vlasnik šume i imati registriran OPG kako bi ih se moglo prodavati, drugi naglašavaju kako ih se može uzgajati i prodavati kao lukovice.
No, prema Pravilniku o skupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa, potrebno je za to ishoditi dopuštenje Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture. Ako ga nemate, kazne su velike. Od 7000 do 30.000 kuna za fizičke te od 25.000 do 200.000 kuna za pravne osobe.
– Još i robu uzmu jer je deklarirana kao zaštićena vrsta – kaže Miro Gudelj, prodavač na Splavnici, dok ostali prodavači pitaju: – A tko će nas zaštititi? Inspektori su, dodaju, gotovo svaki dan na tržnici kako bi globili. Kažnjavaju male, kažu, jer nedostaje novca u državnoj blagajni. A velike ne diraju, žale se.
– Ne daju nam da živimo! Osim toga, što se cvijeće više bere, ono više i raste. Da se ne bere, za dvije godine cijela površina na kojoj raste bila bi u draču. Posljednjih sto godina proljetnice se beru, da nema nas, ljudi u gradu nikad ih ne bi ni vidjeli – ističu.
A u Ljubljani – brend
Uz to što ih kažnjavaju, cvjećari na Splavnici kažu kako najviše od svih “pune” kasu Tržnica Zagreb.
– Rezervacija obične klupe košta 750 kuna mjesečno, a usto 40 kuna svaki dan plaćamo placovinu. Mjesečni trošak u prosjeku po svakome je oko 2500 kuna, a pita li nas netko u kakvim uvjetima radimo? Uvijek na otvorenom, ne možemo se pošteno ni sakriti ispod suncobrana jer su gotovo svi uništeni – kaže Miro Gudelj, dok gospođe s cvijećem dodaju kako prodavači na Cvjetnom trgu za natkrivenu kućicu plaćaju tisuću kuna, a dvostruko su skuplji nego oni na Splavnici.
– U svakom slučaju, jedva se pokrijemo. Evo, siječanj, veljaču i ožujak sam u minusu, tek za Uskrs krene nabolje. Dnevni je promet od 50 do 100 kuna, subotom, ako je lijep dan, sretan si ako imaš 500 kuna u džepu – kaže cvjećarka na Splavnici.
I dok cvjećari za pušlek visibaba u Zagrebu, koji košta pet kuna, riskiraju visoke kazne, u Ljubljani su od te vrste cvijeća napravili brend. U tamošnjem botaničkom vrtu u tijeku je festival visibaba, a ta ustanova vrlo dobro zarađuje prodajom autohtone vrste “ljubljanski zvonček” za koju su neki spremni platiti i više stotina eura.
Prvi slovenski festival visibaba trajat će cijelih mjesec dana. Posjetitelji mogu pratiti obrazovne radionice i predavanja o visibabama i utjecaju klimatskih promjena na njihovu vegetaciju, a uz stručno vodstvo organiziraju se i izleti u okolicu grada na mjesta na kojima raste “ljubljanski zvonček”.
Ma najlakse je udarit lo đepu male ljude sirotinju i kaj recimo.sad ja nesmijem u svom vrtu dvoristu koje je puno jaglaca i ljubicica to si pobrat ha ha koja smijurija pa moram i pokosit ma smijurija nek lijepo tko hoce jaglace i ljubicice prosecite malo.podsljemenskom zonom svaka okucnica je puna cvijeca i zamolite domacine i lijepo berite a nek kaunjavaju onaj uvozni lobi kaj nam smece uvozi i prodaje pa i meso zamrznuto po dvadeset godina pune su police supermarketa smrdljive i sumnjive robe