Vidjeti da im pokraj kuće prolaze, primjerice, Scarlett Johansson ili Leonardo DiCaprio za mnoge bi bio barem događaj godine. Ali u Noršić Selu, koje se smjestilo 20-ak kilometara od Samobora, ne bi ni trepnuli. Jer poznati su glumci mjestom koje danas ima 40-ak stanovnika hodali još sedamdesetih, kada je ono uvršteno na listu popularnih lokacija za snimanje filmova. Njihove kuće, ulice, polja bili su set u “Vuku samotnjaku”, ali i slavnome “Pijanistu”, za koji su i redatelj Roman Polanski i glavni glumac Adrien Brody dobili Oscare. Navikli su stoga, govore, da bi se, iziđu li nahraniti kokoši ili nacijepati drva, mogli sudariti sa “celebrityjem”. Brodyja se, doduše, ne sjećaju, ali dobro pamte, kažu, Richarda Gerea koji je prije sad već gotovo 15 godina ondje snimao “Lov u Bosni”.
Nema više statista
Selo su rado birali kao scenografiju jer se desetljećima nije mijenjalo, no uskoro će i ono ući u 21. stoljeće. Do proljeća bi, naime, stanovnici konačno trebali dobiti priključke za vodu, čime bi i cisterne koje ih opskrbljuju postale prošlost. Cisternama, pak, tamošnji rezervoar, iako je selo na području Samobora, trenutačno svaki dan puni zagrebačka Vodoopskrba i odvodnja (ViO). Pomažu jer Samobor nema svoju vodovodnu tvrtku, objašnjava dogradonačelnik Željko Stanec, odnosno sredinom osamdesetih potpala je pod zagrebačku. A rješenje s cisternama uvedeno je jer izvor iz kojega su se opskrbljivali svakoga ljeta presuši, a cjevovod koji su sedamdesetih izgradili sami seljani u lošem je stanju. No sada se gradi pet kilometara dug sustav Noršić Selo – Jarušje, koji će koristiti i stanovnici Solina te Gluščić i Bašić Brega. Prije godinu i pol počela se prikupljati projektna dokumentacija, kopa se od travnja, a predviđeno je da se radovima za koje je također zadužen ViO produbi izvor kako bi postao izdašniji te da se zamijene cijevi stare pet desetljeća.
A čini se i da je još kad su one polegnute u zemlju vrijeme u Noršić Selu stalo. Osim pokoje nove fasade, ostatak mjesta s trošnim drvenim kućicama i poluasfaltiranom cestom kao da je uklesan u kamenu. I sve je pusto, teško je čovjeka sresti, ali nije uvijek bilo tako.
– Nekoć smo bili atrakcija. Sjećam se kad je Gere dolazio, svi su jurili do velike ledine na početku sela gdje se snimao film. I to ne samo naši, nego i ljudi iz drugih mjesta – smije se Ana Valičević, koju smo sreli na povratku s polja. A ondje, tumači zašto je selo prazno, stanovnici provode većinu dana. Do prije 15 godina, pak, nekima se smiješila i filmska karijera. Bake i djedovi često su statirali kao vojnici, domaćice i poljoprivrednici, a u susjednom Noršić Bregu imali su čak i svoju Sharon Stone, kako su je zvali jer je glumila u “Lovu u Bosni”.
– Na žalost, svi naši statisti u međuvremenu su preminuli jer su za filmove birali starije ljude, budući da su mlađi morali raditi. Ali rado se prisjećamo tih snimanja i prepričavamo kako su neki bili filmske zvijezde – dodaje Vlado Paukovac, također stanovnik Noršić Sela.
Živi bili pa vidjeli
No od tih su se blještavih dana, napominje, mnogi odselili, ostali su mahom umirovljenici, a djece je samo četvero. Stoga im je voda, odnosno njezin nedostatak, važnija od filmske slave, pri čemu su nerijetki vijest da će im suhe slavine postati prošlost dočekali sa skepsom jer je, kažu, ne čuju prvi put.
– Ta se priča vrti već godinama, ali nadamo se da će se ovog puta ostvariti pa da nam selo bolje živi. Sadašnja situacija s vodom stvarno je užasna. Stiže svakog jutra, ali već do podneva “ispari”. Prema dolasku te cisterne tempiramo sve, od pranja odjeće do tuširanja, a ponekad i ostanemo bez vode pa moramo s kantama ići do četiri kilometra udaljenog izvora i donijeti koliko nam treba za ono najosnovnije – zaključuje Vladin sin Branko Paukovac.
