Grad Zagreb, uspoređuje li se s ostalim županijskim središtima, samo naoko može biti ponosan na infrastrukturne zahvate koje je izveo diljem grada kojima se olakšava svakodnevica osoba s invaliditetom. Statistika je jasna – na 99 posto pješačkih prijelaza rubnjaci su spušteni.
Devedeset tisuća naših sugrađana s invaliditetom to sigurno odobrava i, dapače, govorit će o tome u superlativima i kad se ne obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom i kada političari ne hitaju provesti vrijeme u njihovu društvu – ovjekovječeni kamerama, kako je to bilo jučer.
No spušteni rubnjaci nisu jedina potreba osoba s invaliditetom – nisu svi oni ovisni o kolicima i upravo zato odgovorni ne bi trebali biti toliko zadovoljni sobom. Jer nisu zadovoljne ni osobe s invaliditetom.
Pokazuju to i iznosi u proračunu namijenjeni prilagodbi javnog prostora. Zar treba posebno naglašavati da su i slijepe osobe osobe s invaliditetom?
S obzirom na to da Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti propisuje da na svakom pješačkom prijelazu budu postavljene taktilne oznake – Grad Zagreb se može posramiti.
Za postavljenje taktilnih oznaka u 2014. godini gradski su političari proračunom predvidjeli 33 tisuće kuna, ove godine za te su radove na spomenutoj stavci rezervirali 57 tisuća kuna, dok po planiranom proračunu za 2016. godinu nisu predvidjeli postavljenje takvih oznaka baš ni u jednom dijelu grada.
Treba li se tome čuditi?
Iskreno, ne.
Jer kada raspravljaju o gradskom budžetu i njegovoj raspodjeli, čine to u zgradi Gradske skupštine u kojoj je na prvom katu lift za nepokretne osobe, ali takvog lifta nema od prizemlja. Uostalom, još prije tri godine prihvatili su odluku o ugradnji lifta u skupštinskoj zgradi kojim bi se koristili svi. Odluka je prihvaćena, ali od lifta još ništa.
Prave li se to gradski oci slijepima kod zdravih očiju?
Ma to je stoga što prvi čovjek Poglavarstva i 'oldinga, mr.dr.pr. M. Bandić nije invalid pa se nitko nije sjetio da treba delati nešto posebno za Gradonačelnika. Ipak, on kao vrlo radišan, kompetentan,poduzetan te posvudašnji - ništa se bez njegovihih uputa i naredbi ne smije raditi, izvoditi niti provoditi, očito je od silnih zadaća, smetnuo neke kategorije građana Zagreba s uma (ili pameti)