Završio je Agronomski fakultet i magistrirao marketing, no najbolje mu je dosad išlo u politici. Predsjednik gradskog HSS-a Nenad Matić ima podršku članstva i na čelu je zagrebačkih seljaka iako se u više navrata, kaže, pokazao kao oporba predsjednicima stranke. Drugi je mandat zastupnik u Gradskoj skupštini.
Odnedavno i treći put otac
Drži da je ključ uspjeha u politici biti među ljudima, a većinom se događa da čim netko zauzme vodeću poziciju misli da je najbolji u svemu, pa im mišljenja suradnika i članova postanu nebitna.
– Mi se u gradskoj organizaciji družimo, zezamo se. Skupi se škvadra, pomažemo jedni drugima i tu se rađa zajedništvo i dobro raspoloženje – mišljenja je Matić za kojega je druženje ključ uspjeha bez obzira na posao kojim se čovjek bavi. Smeta mu stav u našem društvu da je bolje biti pošteni lopov nego političar, a istovremeno je bavljenje politikom zahtjevan posao u koji se ulaže puno truda.
– Kad si u politici, radiš dva posla jer nakon regularnog uvijek su tu stranačke obveze. Nitko moju ženu ne pita jesam li navečer i vikendom doma – kaže Matić, koji sa suprugom i troje djece živi na Bukovcu.
Odnedavno radi kao savjetnik u Robnim terminalima, a u Zagrebačkom holdingu bio je zaposlen i prije devet godina, no ipak je, nakon samo osam mjeseci, prešao u privatnu tvrtku. Trenutačno i obitelji treba pružiti puno više truda jer su prije sedam mjeseci dobili prinovu. Iako su na Bukovcu još prije osam godina kupili stan na kredit, nema uhodani kvartovski ritam. Našli smo se u kafiću Zvižduk gdje povremeno sjedne na kavu. Bukovac je za njega "rotirajući kvart".
– Doselio sam se iz Dubrave. Dojma sam da tamo ljudi nekako više žive, godinama su u istim kućama, znaju susjedstvo i susjede, dok na Bukovcu ljudi dođu, kratko žive, odsele se, dođu novi, nema vremena za njegovanje bliskosti... – ocjenjuje zastupnik svoj kvart.
U Podravini kod skrbnika
Iako rođeni Zagrepčanin, Matić je djetinjstvo i mladenaštvo proveo u Koprivničkim Bregima kod skrbnika. S 19 godina, u vrijeme Domovinskog rata, prijavio se u vojsku.
– Dobrovoljno sam se prijavio, a kako smo bili mladi i željni ići u vojsku, govorili smo da već imamo iskustva s oružjem. No, istina je da sam ja pušku naučio sastavljati na putu na teren u Orašje – kaže Matić. Nakon povratka s ratišta vratio se roditeljima u Dubravu studirati. Sam se financirao, a najdraže mu je bilo raditi kao portir – proveo bi noć budan na poslu, a usput je učio.
Ovaj lik je jedan od najljigavijih uhljeba koje sam upoznao u svom životu, samo glumata, a u životu ništa nije radio osim što je rovario po guzicama starijih članova HSSa dok je bio u mladeži, a sada je slizan s Bandićem...