Prije dvije i pol godine, nakon 24 godine radnog staža ostala je bez posla, u međuvremenu joj je i suprug preminuo, a najstarije od troje djece moralo je na operaciju. Danas radi honorarno, sama se brine za djecu, a i stalna je korisnica pučke kuhinje u Branimirovoj.
–Prije sam prolazila pored kuhinje, a nikad nisam ni pomislila da bih jednog dana posredstvom okolnosti i sama mogla završiti u redu za obrok. Početak je najteži, kada se trebate pomiriti s tim da vam je pomoć potrebna, ali sada sam se već navikla. Jedino mi je teško kada djecu trebam poslati po hranu ako ja radim honorarno u to vrijeme - priča nam N.P., jedna od 1100 svakodnevnih korisnika kuhinje u Branimirovoj, koja je nekima i jedina garancija da će toga dana imati topli obrok na stolu. Zbog neugodnosti koje bi joj djeca mogla imati, nije nam htjela otkriti puni identitet. Priznaje da joj je najveća želja u 2016. da barem oni nađu posao, ako već ona ne uspije.
Tako se poklopilo...
N.P. i ostalim korisnicima kuhinje tešku životnu situaciju olakšavaju djelatnici ustanove ''Dobri dom'', koja osim u Branimirovoj, ima još tri kuhinje u Zagrebu, kroz koje dnevno prođe 4000 ljudi. Djelatnici im svakoga dana, bez obzira na vikend ili blagdane, nude raznovrstan i ukusan obrok, uvijek ih dočekujući sa smješkom i lijepim riječima, što nije uvijek slučaj u svakodnevnom životu.
–Ljudi nekad u prolazu nas korisnike znaju gledati kao da smo šugavi, što je, mislim, stvarno jadno. Nitko od nas nije ovdje zato što želi biti, već zato što su nam se životne okolnosti tako poklopile- kaže nam Ines Klačić, 34-godišnjakinja, po struci drvodjelska tehničarka koja u kuhinju dolazi sa svojim sinom vrtićke dobi već dva mjeseca, nakon što je ostala bez posla. I njoj je, kao i N.P., najvažnije u 2016. naći neki posao i tako samostalno uzdržavati dijete.
Puno se trude
Spremno i bez ikakve zadrške o svojoj situaciji govorila je i Ana Lokas, koja je nekada radila kao trgovac, sada je sa svojih 60 godina u mirovini, a korisnica pučke kuhinje u Branimirovu je godinu dana.
–I obitelj i prijatelji znaju da se ovdje hranim, to se nema što skrivati i nema me čega biti sram. Mirovina mi je mala, a Dobri dom mi puno znači da znam da ću svaki dan imati osiguran obrok. Hrana je raznovrsna i svi djelatnici su divni i oko nas se puno trude - kaže te poručuje svima da treba biti optimističan i vjerovati da će ova godina biti bolja nego prethodna.
A Višnja Janković, voditeljca kuhinje u Branimirovoj, ističe da su lani primijetili povećani broj korisnika u odnosu na 2014. godinu.
–Ljudi nam dolaze s različitim iskustvima, ima i onih mlađih koji su ostali bez posla, starih s malim mirovinama, bolesnih ljudi, samohranih roditelja... Nekada je i nama djelatnicima teško suočiti se sa svim tim pričama, ali uvijek nam novi poticaj daju zahvalnice i pohvale koje dobijemo od korisnika - kaže V. Janković.
Ipak, koliko god možda bili različiti u tome odakle i iz kakvih bremenom dolaze, svi korisnici za ovu godinu imaju samo dvije želje: zdravlje i mogućnost da budu financijski neovisni kako bi mogli priuštiti svojim najbližima skroman i siguran život.
Godinama govorim da nam ne trebaju fontane i stakleni mostovi u ova bolna i jedna vremena; treba više javnih kuhinja, više gradskih domova umirovljenika, više jaslica i vrtića, više autobusa i tramvaja, više toga da možemo živjeti dostojnije čovjeka. Nekaa jednom ljudi osvjeste da ima oko 286.000 Nezaposlenih, a oko 120.000 primatelja minimalne mirovine od kojih je dobar dio starosnih (nisu invalidske) jer puno ljudi nije imalo i nema prosjek plaće od 5-6 tisuća kuna, nego od 2.500,00 kuna. Zato bi bilo dobro da shvate Moćnici da nije vrijeme za bahaćenje, rasipanje i napuhavanje.