Gađali su ih kamenjem, tuklo ih se, prozivalo da nisu Hrvati, vrijeđalo ih se – sve to proživljavali su na povorkama ponosa u gradu.
No, unatoč takvim incidentima pripadnici seksualnih manjina, u koje ubrajamo i gayeve i lezbijke, nisu pomišljali na bijeg iz Zagreba, grada u kojem rade, studiraju i žive. U našem trećem serijalu o toleranciji željeli smo doznati što oni misle – jesu li naši sugrađani tolerantni?
– Biti “izvan ormara” (izraz kojim pripadnici LGBT populacije otkrivaju svoje opredjeljenje, nap. a.) u Hrvatskoj znači naučiti živjeti s neugodnostima – pogledi na ulici jer nosiš skinny hlače, dobacivanja, smijanje. Ja sam svojima rekao da sam gay nakon 2. godine fakulteta, nije bilo jednostavno, no najviše me dirnuo djed riječima da budem hrabar i svoj – otkriva Igor Mlinarić, 23-godišnji student iz Dubrovnika, koji je u našem gradu nezgodne epizode doživio i zbog podrijetla. Psovalo mu se, prijetilo smrću...
Brutalne batine
– Ponosan sam što sam iz Dubrovnika i na to što sam gay i mislim da to ne bi trebalo nikome smetati. Zagreb jest tolerantniji od drugih gradova jer ovdje ima svakakvih ljudi. Naravno, kad čujem uvrede, nije mi drago, često sam morao i prešutjeti – kaže Igor prisjećajući se kako su ga pljunuli jer je zagrljen šetao s prijateljem. Začudilo ga je jer, kaže, “nije da se nakon izlaska ‘straight’ dečki, kad malo popiju, ne grle”.
– Zagreb je tolerantan grad – zaključuje i 46-godišnji Goran Hadžić koji se u Zagreb doselio, kako kaže, zbog stila života kojim je želio živjeti. Jasno se izjašnjava kao gay.
– Živim zbog sebe, a ne zbog drugih – kaže. Tolerancija uopće nije sporna bez obzira na brutalne batine koje su ga dočekale još 2010. kada je izašao iz gay lokala u Mrazovićevoj ulici.
– Tukli su me vičući: Ubij ga, ubij pedera! Pao sam na pod, a oni su me nogama udarali u glavu – prepričava batine koje su ga snašle stotinjak metara od 1. zagrebačke policijske postaje u ranim jutarnjim satima.
– U trenutku dok sam ležao na tlu i dok sam još mogao vikati, zazvao sam pomoć, što su čuli slučajni prolaznici koji su bili u drugoj ulici. Oni su mi pomogli i ne znam, da njih nije bilo, kako bi sve to završilo – kaže Goran.
Sve je više podrške
Homofobija u gradu postoji, premda ne kao prije, ako je suditi i po iskustvu Karle Horvat Crnogaj koja kaže da joj je nepojmljivo tajiti vezu s djevojkom.
– LGBT kultura je vidljivija, što sa sobom povlači i prihvaćanje. Lijepo je što glasovi podrške sugrađana postaju sve glasniji – kaže. Dodaje da na ulici više ne doživljava ispade, odnosno ne više nego kad je imala ružičastu kosu.
Sutra o pripadnicima supkultura
>>Pljunuli studenta iz Splita, a Dubrovkinja im je smiješna
>>Zagreb je tolerantan, unatoč rasističkim dobacivanjima!
