Šupfnudli, šnenokli, ajngemahtes, kajzeršmarn... već su pomalo zaboravljena jela koje su pripremale naše bake, a upravo ta jela turiste iz cijele Hrvatske, ali i SAD-a, Kine, Kanade, Australije i svih dijelova Europe u kuhinji stana na Britancu uči pripremati Zagrepčanka Željka Stošić, osnivačica gastronomsko-turističke rute CookingCroatia, koja je svoju ljubav prema tradicionalnoj kuhinji pretvorila u uspješan biznis.
Ludi za hrvatskim čipsom
A Željka je provela dan u društvu Zagrepčanki Ivane Bolfan i Matee Cvek koje su taj nesvakidašnji obilazak grada osvojile na nagradnoj igri.
– Sve počinje ispod sata na Jelačić-placu gdje se s turistima dogovaram o gablecu koji ćemo kuhati. Kada se odlučimo, krećemo po svježe namirnice na Dolac – objašnjava Željka Stošić. Ivana i Matea odlučile su se za pileći paprikaš, ajngemahtes, šupfnudle i jabuke u šlafroku. A odluka, kažu, nije bila jednostavna.
– Nismo se baš lako mogle dogovoriti. Ja bih juhu, ona ne. Ali eto, našle smo kompromis, Matea će dobiti gusto iz ajngemahtesa – kaže smijući se Ivana. Skoknule su zato na Dolac po sve što im treba, pa su kupile piceka, grincajg, domaće vrhnje, krumpir, rotkvice i mladi luk. Ivana i Matea navikle su na subotnju vrevu na toj kultnoj zagrebačkoj tržnici, ali turisti su oduševljeni, objašnjava gospođa Željka.
Ludi su za čvarcima, koje nazivaju hrvatskim čipsom. Nakon nabave namirnica slijedi kava na špici i šetnja do Britanca, gdje se nalazi stan u kojem Željka s turistima priprema stara zagrebačka jela.
U stanu goste dočekuje Željkin sin Anton, koji mami pomaže u posluživanju hrane. Za vrijeme ručka, pak, na klaviru zasvira stare zagrebačke pjesme, a strancima se, kaže, najviše sviđa Ivo Robić. Ivana i Matea odmah nakon dolaska u stan navukle su pregače i bacile se na posao. Pod Željkinim budnim okom zakuhale su krumpir za šupfnudle, tradicionalno zagrebačko jelo od bijelog krumpira, maslaca, jaja, soli i brašna.
Dok se krumpir kuhao, cure su nasjeckale povrće za ajngemahtes i obukle jabuke u šlafrok, smjesu sličnu onoj za palačinke, koje su kasnije pohale. Željka ih je naučila i kako napraviti noklece, a u veseloj je atmosferi vrijeme brzo prošlo, pa je tako ručak bio gotov za nešto više od sat vremena. Nakon pripreme, slijedi serviranje hrane, koja na stol dolazi u porculanskom posuđu s početka prošloga stoljeća, koje je, kao i antikni namještaj u stanu, obiteljsko nasljeđe obitelji.
– Ovo bi zaista svatko trebao iskusiti. Mi smo iz Zagreba, a nismo, eto, znale što su šupfnudli. Hrana koju smo pripremile odlično je ispala, sve je jako fino i baš smo ponosne – slažu se djevojke koje su kući otišle s diplomom za kuhanje. Iako, kažu, u kuhinji nisu potpune amaterke, na njihovu se jelovniku najčešće nalazi hrana koja je brzo gotova i jede se s nogu.
– Kao i većina ljudi, živimo užurbano i ne stignemo se posvetiti kuhanju i hrani. Ovo je potpuno drukčije iskustvo. Željka sve radi strpljivo, s pažnjom i ljubavlju – dodaju Ivana i Matea.
Tradicija nas čini posebnim
A da je ljubav ključni sastojak svakog obroka, slaže se i Željka, nekadašnja menadžerica u turizmu, koja je projekt CookingCroatia pokrenula prije nekoliko godina.
– Ja nisam kuharica niti slijedim sva ta stroga pravila. Bit je u druženju tijekom kuhanja, i baš je to ono što se turistima najviše sviđa. Oduševljeni su starim zagrebačkim receptima i jelima koja sami pripreme. Turistička i gastronomska ponuda grada sve se više temelji na modernim trendovima, a upravo je naša tradicija ono što Zagreb čini posebnim i što treba pokazati svijetu – zaključuje Željka Stošić.
Cijene taksija u Zagrebu
Kaj je sa čušpajzom ?