Jednom kad ondje dođete, zaboravljate na grad i njegovu gužvu - i to unatoč tome što se nalazi uz neke od najfrekventnijih gradskih prometnica u središtu grada. Smješten uz željezničku prugu dio je niza zelenih perivoja Lenucijeve potkove, a nalazi se u ulici nazvanoj po autoru teksta hrvatske himne - Antunu Mihanoviću. Zagrebački Botanički vrt prostire se na oko 4,7 hektara površine, a u njemu raste desetak tisuća biljnih vrsta iz Hrvatske i cijelog svijeta. Jedino je to mjesto gdje se može kupiti endemska velebitska degenija, a ondje se redovno održavaju i prodaje viška sadnica, pa tako bilo tko može u svom domu za pristupačnu cijenu imati svoj komadić Vrta.
Razne su biljke koje privlače posjetitelje, no među njima najpopularnije su biljke mesožderke. Veliku pozornost privlače i perunike, koja u doba cvjetnje zapanjuju posjetitelje. Divovski tropski lopoč viktorija (Victoria cruziana, porodica lopočevki - Nymphaeaceae) cvjeta, pak, ljeti u kupolastom stakleniku "Viktorijinoj kući" pored partera. Australski stribor, divovski tropski lopoč viktorija, kakaovci, kave, čajevci, tropske orhideje, bromelijevke, paprati, titanski kozlac - sve su to vrste koje se mogu pronaći na samo pet minuta hoda ili jednu tramvajsku stanicu od Glavnog kolodvora.
Začetnik ideje o vrtu bio je Bohuslav Jiruš, prvi profesor botanike na zagrebačkom Sveučilištu, a njegov nasljednik Antun Heinz uspio ju je provesti u djelo. Sagrađen je u pejzažnom ili tzv. engleskom stilu sa skupinama drveća i grmlja na nepravilnim poljima arboretuma i uz neravne šetnice. Južni cvjetni parter jedini je pak u simetričnom francuskom stilu. Prva ekskurzija na kojoj su se skupljale biljke za vrt bila je 1908. te su botaničari kući došli sa 128 vrsta koje su detektirali u okolici Zagreba i Samobora te u Gorskom kotaru. Mnogima je možda nepoznata zanimljivost morski akvarij iz 1911., koji je godinama bio prava atrakcija. Nalazio se u sklopu staklenika, no srušen je jer je bio potreban prostor za palme, a i održavanje je bilo preskupo. U ratnom je razdoblju zbog bombardiranja bio zatvoren, a trebale su i godine da se oporavi. Zbirke su se unatoč svemu širile, a 1971. zakonom je zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture. Oko stotog rođendana počeli su radovi za kojih su, primjerice, uređena jezerca i kultni crveni mostić, a desetljeće nakon toga bazen s fontanom, portal glavnog ulaza i izložbeni paviljon iz 19. stoljeća.
Od samih početaka, odnosno nakon što je Grad Zagreb darovao zemljište Prirodoslovnom fakultetu (vlasniku vrta), ulaz se ne naplaćuje. Time se poštuje zamolba gradskih vlasti stara više od stoljeća, koja se sastojala od toga da se Zagrepčanima (i njihovim gostima) omogući besplatno uživanje u ljepotama vrta. Međutim, nedavno je Vrt ipak počeo naplaćivati ulaz od simboličnih 10 kuna, odnosno pet za studente i učenike, jer je prostore potrebno urediti, a neke od njih i obnoviti nakon razornog potresa koji je grad pogodio prošle godine. Prioritet obnove trenutačno im je staklenik koji datira iz 1890-ih. Milijune vrijedi i zamjena vanjske ograde, koja je također oštećena, a potrebno im je i oko 80.000 kuna za novi spremnik u vodocrpilištu.
I iako je omiljeno mjesto za odmor među biljkama, osnovna je namjena Vrta ipak služiti sveučilišnoj nastavi i znanstveno-stručnom radu u području botanike. Osim što se bave održavanjem i obogaćivanjem zbirki biljaka, znanstvenici iz Vrta također se bave i istraživačkim i stručnim radom te edukacijom učenika, studenata i samih građana. Treba također znati da je vrt zimi zatvoren za javnost jer je tada najbolje vrijeme za obaviti važne građevinske i zemljane radove u vrtu kako bi bio ugodno mjesto kako za biljke, tako i za posjetitelje, kroz cijelu godinu. Osim toga, važno je i zapamtiti da, kao i svaki drugi muzej, i Botanički vrt ima svoja stroga pravila ponašanja: zabranjeno je hodati po travi, galamiti, voziti bicikl i brati cvijeće.
Iako se uvijek isplati posjetiti ga, najbolje je ipak dođi u kasno proljeće i rano ljeto, kada su biljke u punom cvatu i cijeli je prostor "okupan" šarenim bojama.
