Hoće li im država ili Grad osigurati dio novca za pomoć pri obnovi, hoće li Vlada dogovoriti s bankama kredite po povoljnijim uvjetima, hoće li povrh svega morati kupovati nove kondenzacijske bojlere ako su im srušeni dimnjaci ili će moći priključiti ispravne atmosferske i fasadne, mogu li nešto poduzeti sami ili trebaju čekati zakon o obnovi koji nikako da se donese... Samo neka su pitanja koja muče Zagrepčane pogođene potresom, koji je glavni grad zatresao najjače u posljednjih 140 godina, na 5,5 Richtera.
Danas je točno mjesec dana kako ih je probudila tutnjava za kakvu se nadaju da je neće više doživjeti, a u samo 15-ak sekundi uništena je stara gradska jezgra, ali i podsljemenski dio metropole u blizini epicentra. Oni podno Zagrebačke gore u jednostavnijoj su situaciji, s obzirom na to da su stradale uglavnom obiteljske kuće s manjim brojem vlasnika nego što ih imaju zgrade u centru. No, bilo da žive na sjeveru ili u središtu grada, svim stanovnicima zajedničko je jedno: stradali su njihovi domovi pa su im čekanje i neizvjesnost u kojoj su primorani živjeti izuzetno teški. Pogotovo kad na pitanja o svojoj sudbini (još) ne dobivaju odgovore.
U strahu od računa
A zvali su, žale se mnogi, na sto strana i najčešće nailazili na šutnju. Pitanja je gdje god je mogla postavljala i Teodora Matej iz Palmotićeve, koja strahuje da bi se, unatoč tome što je zgrada dobila zelenu oznaku, dva nosiva zida u kupaonici svaki čas mogla urušiti, a i kuhinja je neupotrebljiva. Plina nema, a i dimnjak će trebati potpunu rekonstrukciju. Trenutačno živi kod majke u Prečkom jer je njezin stan na trećem katu najviše stradao.
VIDEO Potres teško oštetio Đorđićevu ulicu u Zagrebu
- Statičari žele da se zgrade protupotresno osiguraju, a to je golem novac. Računala sam da bi za našu zgradu u najboljoj verziji stajalo 500.000 eura - ističe T. Matej.
Već mjesec dana u Studentskom domu Cvjetno naselje, koji je gradska uprava osigurala za najpogođenije, živi obitelj Kosić s Kozjaka. Prvih su nekoliko dana supružnici Tomislav i Andrijana te njihove dvije kćeri, 10-godišnja Sara i 12-godišnja Idora, bili kod Andrijaninih roditelja jer je Tomislav morao biti u samoizolaciji, budući da je bio u kontaktu s liječnikom pozitivnim na koronavirus. Zarazio se, srećom, nije, no potres nisu mogli izbjeći.
- Kako sam slabovidan, nisam vidio da su zidovi popucali, ali sam to jutro čuo kako je sve popadalo i razbilo se. Preplašili smo se i brzo istrčali van. U žurbi smo uzeli samo ono osnovno - prisjeća se Kosić. Sad su smješteni u trećem paviljonu studentskog doma, a kuća im je dobila žutu naljepnicu.
- Pretpostavljamo da ćemo u detaljnijem pregledu dobiti crvenu. Strah nas je vraćati se, jednostavno nije sigurno - govori Kosić.
Bez tople vode u stanu u Hebrangovoj, pak, i dalje živi Tamara B.
- Jučer su mi, nakon mjesec dana, ponovno otpale gromade zida. Ako se to uskoro ne sanira, a opet nas zadesi potres, sve će se urušiti - govori, a potom nabraja izdatke za popravke za koje je tražila procjenu nezavisnih stručnjaka: 16.300 kuna morala bi dati za sanaciju zidova, 20.000 kako bi bojler profunkcionirao...
Nemoćno se osjeća i Ankica Huzanić Ćaleta iz Vidovca, koja se u kući boji spavati pa se privremeno preselila u garažu.
- Kad su statičari prvi put došli, treći dan nakon potresa, kuća je dobila žutu oznaku. No, od tog 22. ožujka bilo je još niz potresa, a blizu sam epicentru. Pukotine su se samo još proširile i cigla je popucala. Bojim se da se sve ne sruši - očajna je A. Huzanić Ćaleta, koja u kući koju su gradili njezini roditelji živi sama.
- Plaćala sam i osiguranje od potresa. Napravljena je procjena na 750.000 kuna, a isplatili su 86.000. Nije bio čak ni vještak za graditeljstvo, nego za promet - kaže ova 71-godišnjakinja.
Područje obližnjeg Markuševca obišao je i statičar Luka Božić, samo jedan od nekoliko stotina, koliko ih procjenjuje stanje zgrada na poziv Ureda za upravljanje u hitnim situacijama. Najteže je, ističe, dati crvenu oznaku i ljudima objasniti da je po život opasno da ostanu u svojoj kući. Dosad je pregledao oko 300 objekata, pretežito obiteljskih kuća na području gradske četvrti Podsljeme, a baš je na njega "palo" i da procijeni desettisućitu zgradu, za što je od ministra graditeljstva Predraga Štromara dobio nagradu. Triput ga je pri obilasku oštećenih objekata iznenadio potres, i to svaki put baš kada su, kaže, kolega i on bili u potkrovlju.
GALERIJA Potres u Zagrebu
Tutnjalo je još 1000 puta
U mjesec dana nakon udara 22. ožujka, ističu u Seizmološkoj službi, registrirano je oko 1000 potresa, no mogli smo osjetiti samo 145 njih.
- Bilo kakva predviđanja o budućim većim udarima, naravno, nemoguća su, no ostaje činjenica da se onaj "pravi", veliki potres treba tek dogoditi. Kad će to biti, nitko ne zna - kaže Tomislav Fiket iz Seizmološke službe.
Stanje se u posljednjih mjesec dana poboljšalo i na ulicama u centru metropole, koje više nisu zakrčene, no i dalje uz zgrade stoje hrpe šute, cigli, crepova... Radi se, vidi se na gotovo svakome uglu, no mnogi će reći da je to još nedovoljno. Sve izgleda pomalo kataklizmično, ali opet ne kao prvih dana nakon udara, a budući da uobičajenog žamora i vreve nema, gužvu stvaraju jedino golubovi oko Manduševca.
Uložimo u njihove nekretnine da ih mogu skuplje prodati.