Janko Polić Kamov rodio se u mnogobrojnoj trgovačkog obitelji u Pećinama na Sušaku 17.studenog 1886.i imao je samo dvadeset i četiri godine kada je umro na svom posljednjem putovanju u katalanskom gradu Barceloni,8.kolovoza 1910. u bolnici za beskućnike - Santa Cruz, a pokopan je u zajedničkoj grobnici na Cementerio del Este u Barceloni.
Odgajan je u slobodarskom duhu,okružen velikom bibliotekom svog oca: s braćom i sestrama ostvaruje u kućnom kazalištu parodiju Othella,a svoje prve radove objavljuje pod pseudonimom Miomir Trsatski u kućnom listu "Soko". Polazi sušačku gimnaziju gdje upoznaje fatalnu Katarinu Radošević sestru svog prijatelja Mije Radoševića,koju će ovjekovječiti u svojim pjesmama kao jedinstvenu Kitty.
S Mijom Radoševićem i Josipom Baričevićem osnovat će revolucionarni avangardni kružok Cefas.U svega četiri godine rada(1906-1910) Kamov je napisao nekoliko dramskim tekstova,dvije zbirke pjesma,jedan roman,knjigu lakrdija,priče,feljtone,članke.Tako je Isušena kaljuža koju mnogi smatraju prvim eurpskim egzistencijalističkim romanom,objavljena prvi put tek u Sabranim djelima,1956.iako je nastala nekoliko desetljeća prije kultnog egzistencijalističkog romana Mučnina Jeana Paula Saratrea.
Važno je spomenuti da je svoju Isušenu kaljužu Kamov pisao u Zagrebu u Jurišićevoj 18. Nakon propasti očeve tvrtke,obitelj seli u Zagreb i živi najprije u Šenoinoj ulici,a potom u Jurišićevoj (ugao Palmotićeve i Jurišićeve).Sudjelujući u protkhuenovskim demonstracijama sa Stjepanom Radićem izdržava tromjesečnu zatvorsku kaznu.Nakon smrti roditelja odlazi na putovanje, najprije u Veneciju gdje mu brat Milutin studira glazbu.
Uz pomoć brata Vladimira tiska četiri knjige 1907.godine:pjesme Psovka i Ištipana hartija i drame Tragedija mozgova i Na rođenoj grudi.Živeći na granici bijede,ipak zahvaljujući pomoći brata Vladimira i ujaka često putuje,grozničavo piše i čita,nalazeći se često u neposrednoj blizini predstavnika najradikalnijih europskih književnih strujanja,pa će se posthumno 1913. naći njegove Natuknice (Accenni) na stranicama Papinijeve "Lacerbe".
U svezi njegove avangardnosti, valja spomenuti odnos A.G.Matoša prema Janku Poliću Kamovu - napada njegovu poeziju i njegovu dramu Tragedija mozgova,da bi u povodu prerane smrti Kamova, napisao potresni nekrolog:"Umro je,poginuo je u času kada je našao svoju literarnu formu".Druga je stvar s Krležom,koji Kamovu posvećuje 1919. svoju priču Hodorlahomor Veliki ili Kako je Pero Orlić prebolio Pariz.Uspomeni Janka Polića Kamova, koji je junački pao sa stijegom u ruci("Plamen",1919).
Krleža je tu posvetu izostavio iz svih kasnijih izdanja ove priče.To možda najviše govori o samom Krleži i njegovu odnosu prema Kamovu. Svojom poezijom,dramom i pričama,Kamov anticipira neke od kasnijih stavova futurista(posebice o sintetičkom teatru)i europske avanagarde i egzistencijalističke literature Sartrea ili Camusa(tjeskoba).Kamovljev roman Isušena kaljuža,koji izlazi gotovo pola stoljeća nakon što je napisan naš je prvi ozbiljni Bildungsroman s logikom apsurda koju razvija glavni junak Arsen Toplak,a koju ćemo kasnije susretati u djelima modernih europskih prozaista.
Njegove priče tek odnedavno dobivaju svjetsku reputaciju u Americi.I hrvatska drama 19.st. i drama moderne iscrpljuje se u traženju i učvršćivanju estetike harmoničnog diskursa, tek s pojavom dramskih tekstova Janka Polića Kamova, literarni identitet i cjelina koja sjedinjuje sve elemente djela – počela se raspadati. Počelo je novo doba a najveći zamašnjak bijaše mu Janko Polić Kamov.
\"Tijesan bješe mi vijek, a velebna bješe mi duša.\"