U ovoj VL inicijativi pitali smo vas, naše čitatelje, zašto Hrvatska, za razliku od gotovo svih zemalja u svom okruženju, osim nekoliko iznimaka nikada nije imala masovnu proizvodnju automobila i postoji li mogućnost da se to u budućnosti promijeni. Sada smo ista pitanja postavili stručnjacima i ljudima iz industrije.
Kao što je poznato, u nekim republikama SFRJ masovno su se proizvodile različite marke automobila, od Crvene zastave u Srbiji do Citroëna u Sloveniji. Hrvatskoj je jedno vrijeme bila ustupljeno tek sklapanje Fiata 132, no to je istao tek izolirani primjer. Zašto u Hrvatskoj tada nismo imali nešto više od toga? Željko Marušić, profesor s Fakulteta prometnih znanosti i predsjednik Hrvatske automobilske udruge, smatra da je bila riječ o političkoj odluci.
- Na razini federacije bila je donesena odluka da se ne proizvode auti u Hrvatskoj - rekao je Marušić, naglašavajući da stvari ipak ne treba gledati crno-bijelo te da je Hrvatska imala druge industrijske grane.
Ekonomist Ante Babić mišljenja je pak da je bila riječ o kombinaciji politike i ekonomije, a napominje i da su jugoslavenski proizvođači automobila, poput CIMOS-a, TAS-a i Crvene zastave, imali cijelu mrežu dobavljača od kojih je najveći dio bio upravo u Hrvatskoj.
Neusporediva prednost
- Mi ovdje nikad nismo imali finalni proizvod, iako smo proizvodili komponente za CIMOS, TAS i Crvenu zastavu - rekao je Babić.
Marušić kao krivca za to što se u Hrvatskoj danas ne proizvode automobili ističe politiku napuhane kune i jak uvozni lobi zbog kojeg je, kako kaže, uvoz jeftin, a izvoz neisplativ. Osim toga, dodaje, problem je nepostojanje volje i strategije, a i skupa radna snaga.
- Kod nas jedan inženjer košta bruto 2000 eura - ističe Marušić
- Kod nas čistačica košta koliko inženjer u Bugarskoj ili Rumunjskoj.
No, Marušić i dalje smatra da imamo dobru poziciju, bolju čak i od Slovačke, koja danas ima dosta jaku autoindustriju.
- Komparativna prednost riječkog bazena u odnosu na Slovačku je neusporediva - smatra Marušić. Kao prednosti riječkog područja navodi poveznicu s autocestom, a smatra da bi nam pomogla i pruga.
- Još uvijek imamo šansu jer je autoindustrija najpropulzivnija grana - rekao je Marušić.
Jedan od svijetlih primjera autoindustrije u Hrvatskoj je Dok-Ing, koji je privukao pozornost javnosti atraktivnim konceptom malog električnog automobila Loox, prije poznatog i pod imenom XD. Osnivač i vlasnik tvrtke Vjekoslav Majetić kaže da su vozila koja su napravili registrirana te ih koriste u gradskom prometu.
Je li isplativo?
- Testiramo ih i modificiramo kako bismo se spremili za eventualnu buduću proizvodnju - otkriva Majetić. Na naš upit kakve su, prema njemu, šanse da se u Hrvatskoj pokrene ozbiljna proizvodnja automobila kaže da klima za strane investitore kod nas nije baš najpovoljnija, pogotovo u autoindustriji.
- Jasno da se sve može promijeniti, no to ovisi o ekonomskoj politici koju treba donijeti Vlada - smatra Majetić, te dodaje da prepreke nisu nepremostive. Navodi kako je američka vlada u proizvodnju Teslinih vozila uložila oko 600 milijuna dolara.
- Mi u Dok-Ingu pokrenuli bismo proizvodnju i otvorili radna mjesta s tri puta manjom količinom novca - tvrdi Majetić.
Babić pak postavlja pitanje koliko je isplativo ulagati u proizvodnju automobila jer, iako imamo proizvođače komponenti, nemamo tradiciju finalnog proizvoda i potrebna znanja, dok s duge strane imamo jaku tradiciju u brodogradnji i proizvodnji električnih vozila, pa predlaže ulaganje u te grane.
- Za proizvodnju automobila potrebno je usvajanje cijelog niza novih znanja, a pitanje je koji će oblici biti transporta za 10-20 godina. Brodovi će i dalje prevoziti teret, a masovni električni transport i dalje će biti aktualan - tvrdi Babić. Čak i da napravimo automobil, Babić se pita, prisjećajući se Yuga koji je u SAD-u propao unatoč niskoj cijeni i subvencijama - "tko bi to kupio?"
>> Sudjelujte i u drugim VL Inicijativama
U Njemačkoj je skuplja radna snaga nego kod nas i proizvode automobila. Ovi Tzv. Stručnjaci lupetaju gluposti . Ako je bila politička odluka za vrijeme YU , sad smo samostalni.