Mali div je ostario, postao je djed div, DD. Kultni Renault 4, automobil koji će emociju izazvati svakome tko ga ugleda, slavi 60. rođendan. Na cestama se rijetko može vidjeti, više ih je po poljima na otocima, u maslinicama, gdje su zaboravljeni i ostavljeni. Vrijeme čini svoje, no ima entuzijasta koji ih i dalje drže na životu. Proveli smo dan na jarunskom jezeru uz dvije fenomenalno uščuvane “četvorke” i njihove vlasnike za volanom i neobičnim mjenjačem brzina, dakako.
– Prije sam bio u Renaultu 4 nego li stigao kući. Majka Vesna iz rodilišta na Svetom Duhu unijela me u “četvorku” koju je tata Stipe kupio tih dana... – kaže Mario Gaćina-Bilin (30), dečko s Trešnjevke, vlasnik sive “četvorke”.
Vlasnici se pozdravljaju
Goran Cerinski (39), vlasnik crvene “četvorke”, s Kajzerice, dodaje:
– I moj Luka, kad se rodio, kući je išao u “četvorci”... Pa i suprugu Ružu upoznao sam, igrom slučaja, vozeći je u Renaultu 4. Išla je polagati državni ispit za medicinsku sestru, auto se pokvario pa sam ja ponudio prijevoz. Prošla je iz prve i vratio sam je kući... Tu smo se upoznali. U autu – govori Cerinski.
Gaćinin sivi Renault 4 GTL – vjerojatno je najuščuvaniji u zemlji. Sve je originalno, automobil čuva u grijanoj garaži...
– Moj i danas unutra miriše po novom. Kad sunce jače udari, može se još osjetiti miris iz sjedala, onaj miris “četvorke” koji je bio tako poseban – kaže Gaćina-Bilin pa se vraća na dan kad se rodio on, ali i ovaj automobil sišao s tvorničke trake:
– Mjesec dana je GTL stariji od mene, prva registracija bila je 27. lipnja 1990., a ja sam se rodio nekoliko tjedana kasnije. Znam da je prvi vlasnik bio Luka Jenkač, naslijedio ga je sin Silvije, poznati košarkaški trener, a kad sam njihov automobil slučajno vidio na parkiralištu, ostavio sam poruku: “Želite li ga prodati, javite se, ja sam kupac...” I uspio sam! – govori Mario.
Kad su ga prvi vlasnici kupili?
– 1990., išli su po njega u tvornicu u Novo Mesto. Zgodno je što s njime nisu dobili baš nikakve papire. Bio je to početak kraja bivše države, bila je panika, a oni su dobili tek ključ i račun. Kao da su kruh u pekarnici kupili...
Imate taj račun? Ključ je tu...
– Naravno! Bilo je 88.230 dinara, cijena za keš. Ako je tad sedam dinara bila jedna njemačka marka, to bi bio ekvivalent 12.604 maraka. Inače, “četvorke” u dobrom stanju stoje danas kao i tada nove!
On ih je u životu promijenio nekoliko dok nije našao – savršenu. Kod Gorana ih se na parkiralištu provrtjelo mnogo više. Koliko?
– Uh... Ne znam ni sam. 12, 15... Možda koja više. Imao sam zelenu četvorku, bijelu, sad vozim crvenu, imao sam više krem-bijelih, jedino nikad nisam imao žutu! Zavolio sam taj automobil, jednostavan je, sve lako sami popravite, u njemu se može svugdje. To je bio prvi auto s vodenim hlađenjem, s ekspanzivnom posudom. Praktički ne može zakuhati, voda može do 110 stupnjeva – kaže Cerinski.
Kamo ste sve išli?
– Jedino se na drvo još nisam popeo s “četvorkom”. Kroz šumu, po kamenolomu, pa čak i kroz močvaru, noge su mi bile do gležnja u blatu, ali auto je i dalje vukao. Zavolio sam ga jer možeš s njim svugdje, jednostavan je, sve možeš sam popraviti. Neko vrijeme vozio sam Lancie Delte, ali nakon toga vratio sam se na pravi put, “četvorkama”... Kad bih jednu prodao, već bih isti dan ili drugi kupio drugu – govori Cerovski.
Koji je bio prvi vaš Renault 4?
– Uvijek sam se čudio susjedima koji su, dok sam bio klinac osamdesetih, to vozili. Neobični žmigavci, sve skučeno, mjenjač gore, a prozor kao na kiosku. I nikad me nisu impresionirale sve dok mi prijatelj Mladen nije poklonio svoju “četvorku”. On ju je koristio za odlazak na – ribičiju. Na Strmec, Orešje, u Zaprešić... Taj je bio prvi – govori Goran.
To vam nije jedini automobil?
– Naravno da vozimo automobile za svaki dan, a ja sam svoju kupio kao zimski automobil. Imao sam Clio Sport sa 172 KS, ali prodao sam ga i preselio se u “četvorku” s 34 KS – kaže Mario.
Koja je razlika?
– “Četvorka” je bolja od Clija Sport. Ima dušu. Ovaj sportski auto bio je neiskoristiv za vožnju po gradu, a tu je “četvorkin” forte.
Tko restaurira automobile?
– Braća Jan i Andrej Mlinar iz slovenskog mjesta Žiri tu su autoriteti za cijelu Europu, rade kompletne restauracije. Janu treba da kompletno rastavi i ponovno sastavi automobil tri mjeseca. I tada je automobil kao iz tvornice... Ali, to je filigranski posao jer, ako je u originalu bijelo pocinčani šaraf, onda i on tako radi. Ako je žuto pocinčani, onda je takav... Tu nema improvizacije. I njih dvojica imaju više od 50 četvorki, to su pravi kolekcionari – govori Mario Gaćina-Bilin.
Što ste sve mijenjali na Renaultu?
– Auto je cijeli originalan, i prva je boja na njemu. Popravljao sam zadnji most, krakove šasije ispod gepeka, pragove ispred prednjeg blatobrana. Uložio sam, otprilike, pet puta više nego sam ga platio, ali je tip-top.
Koliko ide na sat?
– Ide i više od 160 kilometara na sat, pogotovo oni jači modeli koji su imali 3 KS više (smijeh)...
Kazne za brzinu ste dobivali?
– Presretači nas još nisu susretali, ali kazni je bilo, da... Ali za svega deset kilometara prekoračenja. Radar...
A cijene?
– Cijene im rastu. Nijemci ih diktiraju, potražnja je sve veća. Nekad su oni vozili VW Bube ili VW T1, kojima je danas cijena i po 100.000 eura, a kako je tih automobila sve manje, sada su počeli restaurirati “četvorke”.
Ima ih u oglasniku?
– Po oglasima se uvijek vrte...
Prva je “četvorka” proizvedena 1961., hoće li ih i stotinu godina kasnije, 2061., biti na cesti?
– Hoće, vjerojatno... Proizvodnja je prestala 1993. i vidite da se i danas voze auti šest desetljeća stari. Jer, tu se nema što puno pokvariti. Najjednostavniji je motor, benzinac s četiri cilindra i dva ventila po cilindru. To je neuništivo. Znamo za jednu četvorku koja je prošla 800.000 kilometara, a naše su oko 180.000. Mogu one još četiri puta toliko!
Koliko ih je proizvedeno?
– 8,135.424. Znamo točan broj. Više od osam milijuna, uz Ford T i VW Bubu Renault 4 je rekorder. A radili su se u Sloveniji, Brazilu, dakako u Francuskoj, Africi...
Koliko ih sretnete mjesečno na cesti?
– Jednog. Ako. Pa i vlasnici se međusobno tako upoznaju što si ostavljamo poruke ispod brisača vjetrobranskog stakla. U Zagrebu ih je možda stotinu, možda manje. A zemlji? Ima ih... Ali, većina su po otocima, pokvareni, truli, gotovi...
Imaju li ime vaši automobil?
– Da.
Koje?
– Renault 4....
Nadimak?
– Ne...
Prodaja? Nema šanse
Tko je najpoznatiji tko je vozio Renault 4?
– Papa Franjo dobio je jednu bijelu “četvorku” kada je izabran za papu, i to od jednog svećenika s juga Italije. No ta, papina “četvorka” ima više od 300.000 kilometara – govori Mario, a Goran dodaje:
– Pablo Escobar vozio je plavu “četvorku”. U filmu “Lov na zeleni dijamant” vozila je ona po vodi i po njivama. A najjača verzija koju smo pronašli bila je nekih bogatih Francuza, koji su u Renault 4 stavili motor iz prestižnog Clija V6. Ta je četvorka imala 227 KS. Vozi ga i slovenski predsjednik Borut Pahor, ima istu ovakvu sivu boju.
Dokad ćete ih voziti?
– Zauvijek, moj će ostati sa mnom dok god sam živ. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da se rastanemo, pa i moja Tea često ga vozi, kaže da uživa...
– Ja ću sve dok ne kupim žuti! Taj još nisam imao...
Ima li viceva o Renaultu 4?
– Ne...
Za kraj Bilin kaže:
– Zbog “četvorke” gledam francuske filmove, slušam francusku glazbu. Od šansona do filmova Alaina Delona. Pa čak sam i počeo francuski učiti...
– I ja o tome razmišljam, i ja ću krenuti na francuski – dodaje Cerinski.
Prodajete ih?
– Ne! Ni čuti...
Nedavno sam morao qatricu staviti na tržište jer mi je nisu htjeli registrirati radi manjih ogrebotina i ljuštenja boje iako je bila tehnički ispravna.Ne mogu prežaliti što si nisam mogao priuštiti restauraciju.Enivej, to je pouzdan svevremeski auto(imao sam ih sedam do sada i još ću nadam se). Ne zovu ga u južnoj Americi badava *FEDELE AMICO*, i to je njegov najbolji slogan i opis.