Kada ste posljednji put napisali pismo? Rukopisom. Kada ste uopće posljednji put pisali rukom nešto više osim kratkih natuknica? Ako ne idete u školu, lako je moguće da se nećete ni sjetiti kada ste rukom ispisali stranicu teksta. No, ne brinite se, niste jedini. U današnje vrijeme brzorastućeg tehnološkog okruženja ionako se sve više koristimo računalima, a rukopis su još više istisnuli touchscreen napredni mobiteli. Tako sve češće postajemo ovisni o digitalnim rasporedima u našim mobitelima ili popisu za kupnju koji smo ukucali u svoj blještavi smartphone, a ne na komadić nepravilno otrgnutog listića. Uostalom, oni koji si to danas mogu priuštiti, sve se više pitaju bi li radije kupili tablet umjesto novog laptopa.
Jedno nedavno istraživanje u Velikoj Britaniji otkrilo je da prosječan čovjek ne zapiše rukom ništa čak šest tjedana, a svaki treći čak nema ni potrebu pisati ručno nešto važnije i po šest mjeseci. Šestina Britanaca čak misli da se rukopis ne bi trebao više predavati u školi, a gotovo polovica ih priznaje da im rukopis nije lijep i da je teško čitljiv. Trend je, dakle, jasan.
Nije novost da su e-mailovi, SMS-ovi i chatovi odavno istisnuli tradicionalna pisma i razglednice, no kako vještina rukopisa postaje sve manje potrebna u svakodnevnom životu, jednostavno ćemo još manje koristiti ručni zapis. Sigurno ste primijetili, ako niste neko vrijeme pisali, da vam se rukopis promijenio. Koliko ste se pak puta uhvatili da jednostavno ne uspijevate protumačiti vlastite bilješke? Ne bojte se, niste usamljeni, mnogi imaju istih problema. Slijedom toga, ako pišemo još manje, hoće li naša vještina poznavanja rukopisa sasvim ishlapjeti? Hoćemo li posve zaboraviti pisati? Hoće li sljedeće generacije sasvim odbaciti rukopis kao nešto zastarjelo i nepotrebno? To pitanje postavili smo prof. dr. Darku Polšeku s Katedre za antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Društveni zaborav
– Da: postoji društveni zaborav. Ali samo u individualnom smislu. Ja ne znam raditi stvari (perušati kokoši, klati svinje) koje gotovo svaki seljak zna. Ne znam plesti, tkati, orati i kovati. Mi ne znamo kako su se megaliti dopremali, recimo, do Stonehengea i nismo sigurni što su oni mislili kada su to radili... Vjerojatno nitko ne bi znao sam proizvoditi razne artikle koji su nam iznimno važni. Isto se tako, da odgovorim na vaše pitanje, može dogoditi da naši potomci neće imati neke kaligrafske vještine (uključujući i lijep rukopis) – potvrđuje nam profesor Polšek, no dodaje da nas pojedinačno zaboravljanje pisanja ne treba zabrinjavati:
– Nije to velik problem. Bitno je da se od nekud ili od nekoga može naučiti ako bi takve tehnike bile potrebne. To je ideja tzv. Popperova trećeg svijeta, svijeta ideja (pa i postupaka), koji nam je gotovo uvijek dostupan ako nam bude trebao. Mnogo je bitnije da naši potomci budu pismeni. A tehnika samog pisanja, ako to ikada bude potrebno, može se uvježbati mnogo lakše negoli mnogo složenije – zaključuje Polšek.
Vještina neće biti izgubljena
Dakle, sa znanstvenog gledišta sasvim je moguće da zaboravimo pisati. Ali vještina pisanja neće biti sasvim izgubljena jer će netko uvijek i dalje znati rukopis i ljudi će lako moći, budu li htjeli i ako osjete potrebu, opet naučiti tu danas pomalo zapuštenu vještinu.
– Žalosno je što je pisanje rukom sve rjeđe, ali to je proizašlo iz potrebe da komunikacija bude jasnija i brža. Ljudi će već po navici uvijek tražiti prečace kako bi si olakšali život i zato je tehnologija tako probitačna u našim svakodnevnim životima – objašnjava Dave Broadway, direktor britanske tvrtke za uredski materijal Docmail, koji je britanskim medijima iznio rezultate studije o odumiranju rukopisa. Ako mislite da bismo svi trebali više održavati pisanje rukom, možete i sami utjecati na to, izvadite prvi prazan list papira, napišite pismo i nekoga ugodno iznenadite.
Zašto se nebi riješili toga primitivizma ? konačno događa se da neki tako lijepo pišu da nezna nitko pročitati pa često ni oni sami ! Liječnici su mi često poznati majstori u toj struci ...