Upadajte, idemo se provozati! – govori nam naš domaćin, jedan od stručnjaka Opel Classica, odjeljenja u sklopu tvornice i Opelove središnjice u Russelsheimu pored Frankfurta brine o Opelovim povijesnim modelima, svima iz 120 godina bogate povijesti jednog od najpoznatijih svjetskih proizvođača automobila, koje smo ekskluzivno imali priliku isprobati na Opelovu testnom centru u obližnjem Dudenhofenu.
Poziva nas da sjednemo u prvi Opelov model u povijesti, Patentmotorwagen System Lutzmann iz 1899. godine, koji više sliči na kočiju nego na automobil. Vadi kurblu iz spremnika nalik škrinji ispod drvenih sjedala presvučenih tapecirungom, namješta polugu u predviđeno mjesto s prednje strane automobila i okreće je. Jednocilindrični motor s 1500 kubika i četiri konjske snage zavergla, pa još jednom te napokon, iz trećeg pokušaja počinje rad. Saznajemo da je riječ o 258. proizvedenom automobilu i 57. motoru u Opelovoj povijesti i to 1899. godine, dakle prije 120 godina u pretprošlom stoljeću. Vozimo se gospodski u suvozačkom sjedalu, kao u fijakeru, dok se na prvom zavoju Opelova testnog centra u Dudenhofenu stari motor nije jednostavno ugasio.
– Bez brige, ja ću to brzo riješiti – govori nam.
I zaista, iz škrinje vadi dugačku gedoru i spretno je gura u motor i priteže vijak. Ponovno vadi kurblu i sada “Lutzman” pali od prve. Provozali smo se potom dva duga kruga u 120 godina starom automobilu, istom onakvom kakav je u Zagreb, kao prvi automobil u povijesti iz Beča dovezao Ferdinand Budicki. Dakle, u Zagreb je stigao samo dvije godine nakon početka proizvodnje, a možemo samo zamisliti kako je legendarni Budicki tih dva dana, koliko mu je prema legendi trebalo od Beča do Zagreba, putovao i koliko je puta morao stati i šarafati po automobilu.
Tako je to izgledalo u 19. stoljeću, a već 10 godina poslije, drugi model u kojem smo se vozili kao suvozači, popularni Doktorwagen iz 1909. imao je već klasičan izgled automobila, “pravi volan” te već solidnim komforom te krajnjom brzinom od 60 km/h.
A za razliku od dva najstarija modela u kojima smo se mogli voziti samo kao suvozači, sve ostale mogli smo isprobati za upravljačem, što je uključivalo još četiri automobila proizvedena prije 2. svjetskog rata.
Kamionsko kolo upravljača
Za najstariji, 4-20 PS Luxus-Zweisitzer, trebale su posebne upute. Premda se radi o savršeno očuvanom i mehaničarski maksimalno urednom automobilu, treba znati pogoditi brzine za što treba malo navikavanja. Naravno, prvi put smo promašili prebacivanje u drugu brzinu i jako se zacrvenili kad se na tako očuvanom starodobniku začuo onaj neugodan zvuk sudaranja zupčanika u getribi.
– Nema veze – ohrabruje nas Opelov stručnjak mehaničar, premda je i njega vjerojatno zaboljelo. Tada nam je krenulo, prebacujemo u drugu, pa pogađamo prvu, a veliko “kamionsko” ali tanko kolo upravljača mora se okrenuti dobrano prije zavoja za željenju putanju. Uf, koliko je lakše voziti današnje automobile za razliku od onih proizvedenih prije 90 godina.
Međutim, samo četiri godine mlađi luksuzni dvosjed kabriolet Moonlight Roadster iz 1932. nudi sasvim drukčiji doživljaj. Osim sjajnog izgleda, nudi nevjerojatan komfor i upravljanje s lakoćom. Prebacivanje brzina je precizno, upravljač je direktniji, a ovjes ugodniji. To je već automobil mnogo sličniji današnjima, a ispod haube se čuje lijepi zvuk 6-cilindričnog 1,8-litrenog motora. To je bio pravi luksuz u 30-im godinama.
Baš kao i idući automobil u koji sjedamo – crni Opel Admiral iz 1937. godine.
– Pa ovo je pravi mafijaški auto, osjećao sam se kao Al Capone – govori nam kolega nakon svoje vožnje.
I zaista, petmetarska krstarica s dugom haubom ispod koje je 6-cilindarski motor obujma 3,6 litara tadašnji je pandan današnjim najluksuznijim limuzinama. Njemačka je u to vrijeme rapidno počela graditi autoceste, a Admiral je bio s najvećom brzinom od 132 km/h i dometom od 400 km (spremnik od 70 l) namijenjen za brzo putovanje autobahnom. Kapitän je manja i manje luksuzna verzija sa sličnim osjećajem za upravljačem, ali gotovo jednako brza – 126 km/h. To su bila predratna vremena, a onda je početkom rata sve stalo i Opel je idućih godina, nažalost, služio za proizvodnju ratne mehanizacije. Ali, slavnu povijest su vlasnici Amerikanci, koji su Opel kupili uslijed velike gospodarske krize 1929. godine (i prodali ga francuskoj PSA grupi 2017.), nastavili nakon rata. Poslijeratne modele mogli smo voziti na puno dužoj ruti, prepunoj zavoja te s dugom ravnicom gdje se moglo voziti i preko 130 km/h. Idemo kronološki.
Prvo Olympia iz 1950., prvi poslijeratni model koji se ipak temeljio na staroj tehnologiji s pomalo chevroletovskim dizajnom. Kratko su nam objasnili kako se šaltaju brzine, tri su i treba ih pogoditi. Prva prema sebi i dolje, druga gore, a tamo gdje bi bilo logično da je treća – rikverc. Nije lagano pogoditi iz prve, ali se ipak nekako snalazimo i osjećaj je zaista kao u starim modelima iz 30-ih. Potom Kadett karavan iz 1963., model kojim je započela Opelova era kompaktnih automobila. Tu je već mjenjač na poznatoj poziciji, kao i cijela koncepcija automobila, ali opet u svakom pogledu uviđamo koliko su moderni auti u svakom segmentu napredni i lakši za vožnju. Nevjerojatno. Opelov KAD tercet iz 60-ih, odnosno Kapitan, Admiral i Diplomat, dizajnerski su amerikanizirani i podsjećaju na automobile kakve je vozio Clint Eastwood kao inspektor Callahan, a baš smo se tako i osjećali s petmetarskom limuzinom sa 6-cilindara. Nažalost i podosta lijenim dvobrzinskim automatikom. Ali, osjećaj Prljavog Harryja je svakako prisutan.
I Rekord iz ‘67 je fini stroj, za to vrijeme prava luksuzna limuzina koju su nakon teško zarađenog novca u Njemačkoj, kući dovozili naši gastarbajteri.
A potom sjedamo u pravu ikonu, legendarni Opel GT koji se proizvodio od 1968. do 1973. i bio vrlo uspješan sa 103.500 prodanih automobila, od čega polovica u SAD-u. Što ne čudi jer je dizajn američki, ali i dan danas itekako aktualan, bezvremenski.
Sjedi se gotovo na podu, imali smo sreće i dopao nas je model s odličnim ručnim mjenjačem s metalnom ručicom. Oduševljava svojom sirovošću, krutošću i prirodnim osjećajem u vožnji, ali je i, osjetili smo, pomalo i opasan ako se pretjera s brzinom prolaska kroz zavoje. Dizajn i pojava su ipak kod GT-a ispred sportskih performansi. Potpuno je drukčiji osjećaj za upravljačem Monze, koja nas je vozački oduševila. Veliki Opelov coupe iz 1980. s tada u ponudi najsnažnijim šestcilindarskim 3.0 E motorom sa 180 konja, odličnim ručnim mjenjačem vozi klizi sigurno kroz zavoje, a to čini s nevjerojatnom lakoćom. Nije toliko startan – 10,8 s mjesta do stotke, ali kad uhvati brzinu, jednostavno leti do krajnjih 215 km/h. Sjajan automobil koji je često podcijenjen u povijesnim retrospektivama.
Koliko nas je Monza oduševila, pomalo nas je razočarala Calibra, kultni coupe iz 90-ih koji je zaljubljenicima u automobile krajem prošlog stoljeća bio objekt čežnje. Dizajnerski je atraktivna, ali u vožnji pomalo obična i sterilna. Doduše, nismo je isprobali u najjačoj V6 verziji, već u 4x4 varijanti sa 150 KS.
Bezvremenski stroj
Ali, potpuno oduševljenje zato smo imali za volanom još jedne istinske legende – Kadetta GSi iz 1991. godine. Priče onih koji su ga vozili dok je bio aktualan zaista nisu bez temelja, riječ je o sjajnom vozačkom sportskom kompaktu. Snaga od 150 KS, ali sa samo 1000 kg mase te uz potpuno izravan upravljač i ovjes koji omogućuje vožnju zavojima kao po šinama čini ovaj automobil pravim automobilom za uživanje u vožnji. Mjenjač je kratkih hodova i precizan poput noža, a ubrzanje od 7,3 s i krajnja brzina od 217 km/h su za to vrijeme bili u kompaktu prava atrakcija.
Zaista je pravi doživljaj na jednom mjestu vidjeti sve najvažnije automobile iz povijesti jednog od najvećih proizvođača automobila na svijetu, a kamoli ih voziti. Kao da smo ušli u vremenski stroj i vratili se 120 godina unatrag. Bilo je tu sjajnih automobila pogotovo u kontekstu vremena u kojima su nastajali, ali tek kad isprobate tako stare automobile cijenite tehnološku revoluciju koja nam je donijela današnje u svim segmentima bolje i sigurnije automobile. Dakako, kultni oldtimeri imaju svoj šarm, a ako su u ovako dobrom stanju kao Opelovi za koje se brine posebno tvorničko odjeljenje, postižu i astronomske cijene na tržištu koje su posljednjih godina sve veće i veće.
Pogledajte video o prometnim kaznama - stiže stroži zakon o sigurnosti u prometu:
Opel je smeće od auta.