Mentor ili mentorica ne daje recepte, pokušava razumjeti onoga koga mentorira i zajedničkim uvidom u njegove prednosti i nedostatke otvara novi prostor za razvoj i napredovanje. Tako se osnažuje i prepoznaje potencijal, a “mentij” ili “mentijka”, slikovito rečeno, jasnije vide svoju snagu i mogućnosti, pobjeđuju strahove i prepoznaju rizike. Potencijal mentora u tome je da je takve procese u životu već prošao, sažela je kompleksan posao mentoriranja Snježana Bahtijari, direktorica marketinga, komunikacija i društvene odgovornosti Ericssona Nikole Tesle, sudionica projekta mentoriranja Zaposlene i Večernjeg lista. Iza ove mentorice veliko je znanje i iskustvo u području strateških komunikacija kojima se bavi više od 20 godina, nakon što je, sa završenom politologijom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, karijeru počela u novinarstvu. Tijekom godina širila je svoje interese i znanja u području održivosti i društvene odgovornosti, marketinga te fondova EU. Ne voli da joj se nabrajaju „funkcije“, a ima ih poprilično – predsjednica je Skupštine Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj, predsjednica Komisije za društveno odgovorno poslovanje i antikorupciju u Međunarodnoj trgovačkoj komori u HGK, bila je prva predsjednica Zajednice za DOP... a za svoj rad nagrađena je najvišim priznanjima struke.
– U jednom trenutku shvatila sam da bih upravo ovo mogla volonterski raditi. Tada sam potpuno osvijestila činjenicu da je čarolija komuniciranja s ljudima i vođenja timova moj najjači adut koji mi pomaže u svim mojim aktivnostima – prisjetila se S. Bahtijari ulaska u mentoriranje koje traje sad već desetak godina.
Prepoznavanje potencijala
Ljudi se, kaže, vrlo često boje novoga, posebno neuspjeha, a strahovi su najveća kočnica. U svakom je čovjeku kreativni potencijal, a misao vodilja mentorstva je prepoznati ga i osnažiti da bi rezultat bio bolji, a osoba zadovoljnija.
Za mentora je iznimno važno razumijevanje šire slike i međuljudskih odnosa. Uz veliko znanje i iskustvo u poslu kojim se netko bavi, potrebno je biti otvoren za drukčije mišljenje te prepoznati priliku za napredak ili uspjeh. A limita gotovo nema; kad se pokaže da ideje koje u početku djeluju neostvarivo ljudi mogu provesti, kad dođete do te faze, nema grča u želucu u trenutku kad dođe novi projekt. Bitno je ne zadovoljavati se statusom quo, ne stagnirati. Ono što je bilo dobro jučer nije dovoljno dobro ni za danas, a kamoli za sutra – smatra S. Bahtijari koju, priznaje, i njezini „štićenici“ osnažuju:
– Kad vidim koliko je pametnih ljudi s potencijalom, željom i voljom pa i mladenačkom zaigranošću, dodatno sam motivirana za mentoriranje. Ljudi moraju doći do razine samopouzdanja i zaista vjerovati da, ako žele i za to imaju potrebne preduvjete, mogu ostvariti i najveće snove. To je ono što želim prenijeti na druge.
S Lanom Vukalović, ravnateljicom Pučkog otvorenog učilišta u Varaždinu, kojoj je bila mentorica u lanjskom projektu Zaposlene i Večernjeg lista, imala je, kaže, ono što se zove „perfect match“ za obje strane.
Kreativan pristup
– Odlično je dobiti nekoga tko razmišlja drukčije o istoj stvari. Mentorsko putovanje s Lanom, koja je u novom ciklusu ovog projekta i sama mentorica, bilo je posebno zanimljivo. U našem smo odnosu obje bile spremne slušati, učiti i djelovati, a pritom zadržati kreativan pristup i osobnost. Upravo činjenica da dolazimo iz različitih područja stručne i profesionalne ekspertize bila je dodatni plus te bih ohrabrila druge na mentorska povezivanja izvan vlastite zone udobnosti. U izvrsnu sjećanju ostalo joj je i mentoriranje poslovnih žena u sklopu projekta časopisa Zaposlena; dobila je mladu novinarku Jelenu Viljevac, što joj je dalo sasvim drukčiji pogled na novu, digitalnu generaciju i na to što se i kako radi i za koju publiku. Karijeru je njezina „mentijka“ nastavila u digitalnom marketingu. Ima i dva međunarodna iskustva: kreativno mentorstvo u Beogradu koje je trajalo jednu godinu, a obuhvaćalo je žene i muškarce iz regije jugoistočne Europe, te Ericssonov globalni projekt mentoriranja mladih stručnjaka. Dobila sam osobu izvanserijske kreativnosti, glazbenicu Milenu Rajković koja je tada svirala violinu u kvartetu Intermeco i vodila alternativno kazalište, imala puno ideja za koje je trebao fokus – s neskrivenom ljubavlju i ponosom govori o „mentijki“ koja sad radi u velikoj međunarodnoj korporaciji i sama mentorira, vodi kampanju vezanu uz zdravlje i doniranje organa. Još je povezana sa svim svojim „mentijkama“: na samom početku definiraju strateški okvir, u pravilu se i emocionalno povežu, izgrade povjerenje, dvosmjernom komunikacijom osiguraju obostrano učenje te uživaju u različitim perspektivama. Da bi osigurale fokus, na početku mentorskog putovanja sklope mali „sporazum“ koji obuhvaća ciljeve, očekivanja, odgovornosti te definiraju vlastite uloge da ne bude nesporazuma. Važna je i povratna informacija:
– Neki su ljudi jako ambiciozni, ali nemaju potencijala. Drugi pak imaju golem potencijal, no nedostaju im hrabrost i samopouzdanje. Vješt mentor mora to prepoznati i kvalitetno to objasniti. To je najveći poklon koji nekome možete dati, ali on to mora shvatiti i prihvatiti. Imala je S. Bahtijari iskustva s inženjerima i inženjerkama iz vlastitog okruženja s kojima je radila na bezbroj projekata. Posebno joj je drago recentno mentoriranje jedne mlade inženjerke iz Ericssona Nikole Tesle. Danas više nije dovoljno biti dobar inženjer, stručnjak u marketingu ili financijaš. Svi paralelno moraju sudjelovati u komunikacijskim procesima i prepoznati važnost suradnje jer je činjenica da svijet pokreću ljudi. U poslovnom svijetu nema granica i ljudi rade u međunarodnim multidisciplinarnim timovima. Dio mentoriranja je i to – razumjeti takvo okruženje, prilagoditi mu se i kvalitetno reprezentirati svoj tim, kompaniju i zemlju – poručuje.
Ono što je specifično za ovaj projekt je „ubacivanje“ emocija u egzaktno STEM područje i postizanje razumijevanja oko važnosti „soft“ komunikacijskih vještina i za stručnjake čiji su glavni adut brojevi u binarnom sustavu.
Moja “mentijka” sve je svladala sama, nisam ja umjesto nje išla na skupove – hvali svoju štićenicu i dodaje da ona izreka „možeš ti to“ bez uporišta ništa ne znači.
Svaki mentorski par, kaže, ima svoju priču. Zajednički im je ponos da rastu izvan zone vlastite ugode, hrabro i kreativno mijenjaju status quo te posjeduju strast bez koje nema ničega.
Nikad nije naišla na nekoga tko joj ne paše i tko na kraju mentorskog putovanja nije bio osnažen i motiviran. Ili ona zna izvući ono nešto iz ljudi. Po mišljenju S. Bahtijari, treba voditi računa o 4K – kritičkom razmišljanju, kooperativnosti, komunikaciji i kreativnosti. Iako radi u brojnim projektima fokusiranima na žene, kaže da za nju postoje kvalitetni ili manje kvalitetni ljudi, neovisno kojeg su spola. Pozitivnih primjera ima na obje strane, a kao specifičnost navodi karakteristiku žena da preuzimaju više obveza paralelno a da rezultat ne trpi.
Za ohrabrenje na kraju poziva se na Roberta Kennedyja i njegovu čuvenu izreku: „Postoje ljudi koji gledaju na stvari kakve jesu i pitaju zašto... Ja sanjam o stvarima koje nikad nisu bile i pitam se zašto ne“.
