Kad bi Hrvatska bila normalno tržište, cijena pšenice, koje će ove godine biti gotovo upola manje, bila bi viša nego lani. Ovako se samo može očekivati da će je iduće godine još manje ratara sijati, i 20-30% manje – kaže čelnik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić, koji je već jučer, usporedno s uljanom repicom, skidao zlatne klasove s polja.
Ispod kune ne valja
Žetva službeno počinje danas, a prema podacima DZS-a pšenice je za ovu godinu zasijano najmanje u proteklih 26 godina, na svega 100.000 ha, 40,5% manje nego godinu ranije. Požnjet će se 500-550 tisuća naspram lanjskih 960 tisuća tona, što znači da će je biti dovoljno za vlastite potrebe, malo i za izvoz, a cijena u odnosu na lani, kad je i 430 tisuća tona završilo u izvozu, nije bolja ni za lipu. Prva klasa plaća se 1,10 kuna, druga 1,05, a treća kunu.
Ona izvan klase, za ishranu stoke, plaćat će se 80-90 lipa, no veći igrači poput Žita s cijenama će izaći tek za tjedan-dva, doznajemo od Brlošića. – Nijedna klasa ne bi se smjela plaćati ispod kune – kaže on. Svatko će za sebe odlučiti hoće li pšenicu odmah prodati ili je uskladištiti i čekati bolju cijenu.
No činjenica je i da je trebamo sve manje. Potrebe za pšenicom pale su i za 150 tisuća tona proteklih godina zbog sve većeg uvoza brašna i smrznutih pekarskih proizvoda koje trgovački lanci samo dopeku, pa domaća mlinarska industrija ne radi ni s polovicom ukupnih kapaciteta.
Nada Barišić, direktorica Žitozajednice, kaže kako uvozimo pšenicu koja služi kao poboljšavač domaće jer nikako da proizvedemo cijenjene prve i druge klase dovoljno. Prve klase ima 2%, druge 18, treće 60, a izvan klase 18%. Zato smo lani, tvrdi ona, uvezli 63.000 tona kvalitetnije pšenice.
Talijanima dobra i 3. klasa
– S obzirom na to da ratari i dalje ne siju visokokvalitetnu pšenicu s više proteina, već prelaze na isplativiju uljanu repicu i soju, i ove će se godine nešto uvesti – kaže N. Barišić. A dok se naša treća klasa podcjenjuje, Talijani u nju dodaju oko 5% tvrde durum pšenice pa, kako nam se i hrastov trupac u Hrvatsku vraća 100% skuplji u furniru, tako nam se i podcijenjena pšenica vraća kroz skuplju talijansku tjesteninu, dodaje Brlošić.
Ernest Nađ, voditelj Odjela za poljoprivredu HGK, smatra kako pšenicu ne smijemo zanemariti. S preradbenim kapacitetima u RH uopće nije bauk proizvesti i milijun tona, što je jako dobro za plodored i očuvanje ruralnih krajeva, i Talijanima prodati oko 400 tisuća tona, smatra Nađ. Europa je zasićena s durumom, dok naša pšenica lako može naći inozemnog kupca. Valja je samo uskladištiti i pričekati pravo vrijeme za prodaju krajem rujna ili početkom listopada, tvrdi Nađ i poziva lokalne uprave da pomognu malim i srednjim seljacima da je besplatno uskladište jer vlasnici silosa uzimaju im i 10% od ionako niske cijene pšenice.
Dvostruko manje ili u p o l a manje...