Sva dosadašnja istraživanja poznavanja financija hrvatske su građane svrstala u kategoriju - ranjivih. Da pojasnimo, u to ne ulazi ranjivost na koju su osuđeni samim životnim standardom. Već godinama svoj doprinos financijskoj pismenosti daje i Večernji list objavom edukativnih priloga, ukazivanjem na kritične točke sustava, informiranjem o promjenama i posljedicama zakona koji se odnose na financijski život, ali i apeliranjem na izmjenu onih zakona i dijelova zakona koji društvu donose više štete nego dobrobiti.
No zakoni su “viša matematika” kad dobar dio građana ne barata osnovnim financijskim pojmovima i relacijama vezanima uz račune, naknade, kartice, štednju, depozite, osiguranje, mirovinske fondove... Malo ćemo obnoviti znanje o njima u ovom prilogu.
KUĆNI BUDŽET
Vođenje kućnog budžeta ono je što je za državu planiranje proračuna. Uvijek se sve svodi na ravnotežu prihoda i rashoda, jednom riječju – održivu potrošnju. Cilj je ostvarenje većih prihoda od rashoda, a dobar je način za uspostavljanje kontrole izrada tablice u kojoj će, po mjesecima, biti navedeni svi priljevi (plaća, naknade, honorari, najamnine i slično) te izdaci, među kojima su na prvom mjestu troškovi stanovanja i režije, krediti i naknade za vođenje računa, potom prehrana i higijena, zdravlje (dopunsko i dodatno osiguranje, lijekovi), odjeća i obuća, razne članarine. Na godišnjoj razini treba predvidjeti troškove za, primjerice, registraciju i osiguranje automobila, razne vrste osiguranja, godišnje odmore, ali i nepredviđene okolnosti – kvarove skupljih uređaja i slično. U uvriježenim ekonomskim modelima upravljanja osobnim financijama savjetuje se pravilo 50/20/30 pri čemu je 50 posto fiksnih troškova (stanovanje – najamnina ili stambeni kredit s režijama i osnovnom prehranom), 20 posto ciljeva (recimo otplata duga ili štednja, odnosno ulaganje) te 30 posto promjenjivih troškova (dodatni izdaci za hranu, zabavu, hobije). Naravno, to je teorija. U praksi se u slučaju smanjenja prihoda reže prvo ono što se smatra luksuzom, a onda manje bitne stavke. Većina savjeta za racionaliziranje potrošnje odnosi se na izbjegavanje plaćanja kreditnim karticama s odgodom, racionaliziranje potrošnje energenata i drugih režija, plansku potrošnju na rasprodajama uz popis i izbjegavanje podlijeganja marketinškim trikovima: poznato je da se skuplji proizvodi nalaze u razini očiju na policama, na desnoj su strani oni čiju kupnju trgovac želi potaknuti, na sredini najpopularniji, a pri dnu jeftiniji. Kod kupnje namirnica, pametnije je raditi tjedne kupnje nego dnevne te kupovati veća pakiranja umjesto pojedinačnih. Savjet je i nositi svoje vrećice – osim što se time uštedi, odgovorno je i prema okolišu.
RAČUNI
Računi za plaćanje koji se otvaraju u bankama služe za uplate, isplate i provođenje platnih transakcija. Građani se najčešće služe tekućim i žiro-računima, kunskim ili deviznim. Uz račune mogu biti ugovorene dodatne usluge poput obavještavanja o stanju na računu SMS porukama ili mailom, internetsko i mobilno bankarstvo, a često i razne vrste “servisnih” usluga koje su uključene u pakete. Ako se nakon nekog vremena pokaže da se mnoge od njih ne iskoriste, racionalno je razmisliti o nekom jeftinijem paketu s manje pokrića jer se tada plaćaju i manje naknade.
Osim debitnih platnih kartica koje služe za podizanje i uplate novca na bankomatu te plaćanje na prodajnim mjestima i putem interneta jednokratnim “skidanjem” novca s računa uključujući korištenje dopuštenog prekoračenja, ako je ugovoreno, postoje i kreditne te prepaid kartice.
KARTICE
Kreditne kartice služe za odgođeno plaćanje, trošak se podmiruje nakon mjesec dana, plaća se određeni dio potrošenog iznosa ili na rate, dok se na prepaid kartice unaprijed položi određeni iznos novca koji se naknadno troši.
Osim opasnosti od prezaduživanja na kreditnoj kartici, bitan element rizika je sigurnost. Najvažnije je čuvati PIN i ne držati ga blizu kartice, pri kupnji na internetu ostavljati podatke samo na provjerenim platformama s certifikatima, a tijekom plaćanja na prodajnim mjestima ne ispuštati karticu iz vidokruga.
DOPUŠTENO PREKORAČENJE
Dopušteno prekoračenje ili minus je ustvari kredit, i to dosta skup, koji se odobrava po tekućem računu. Iznos banke odobravaju ovisno o visini primanja te ga revidiraju periodično. Osim redovne kamate, ako korisnik prijeđe limit, naplaćuje se i zatezna. Banke su, preka zakonu, dužne korisnika o promjeni iznosa ili ukidanju dopuštenog prekoračenja obavijestiti 30 dana prije promjene te mu omogućiti da otplati umanjeni ili ukinuti dio u 12 mjesečnih rata.
PROMJENA BANKE
Odluči li promijeniti banku, korisnik računa i ostalih usluga banke potpisuje punomoć drugoj banci da mu odradi administrativnu proceduru koja smije trajati maksimalno 12 radnih dana. U punomoći navodi želi li zatvoriti ili ostaviti otvoren račun u staroj banci te koje će usluge ugovoriti u novoj. Za prebacivanje računa nova banka ne smije naplatiti naknadu, ali ako ugovara novi trajni nalog za plaćanje neke obveze, to se naplaćuje. Otkako je HNB uveo uslugu usporedbe naknada, potrošači mogu usporediti gdje su im usluge jeftinije i odlučiti prema tom kriteriju.
ŠTEDNJA
Građanima koji svoj novac ulažu bitan je prinos, onima koji ga samo “čuvaju” važna je sigurnost. A pravila za te dvije kategorije bitno se razlikuju. Nema toliko niske kamate koja bi hrvatske građane mogla odvratiti od “klasične” štednje u banci. Ne destimulira ih činjenica što prosječna kamata na štednju iznosi samo 0,33 posto i triput je niža od inflacije koja je trenutačno 0,8 posto, a na prihod od kamata na štednju plaća se i porez od 12 posto. Nešto je isplativija štednja u stambenim štedionicama, na koju se ostvaruju državna poticajna sredstva.
Ono što je štedišama očito najbitnije u ovom slučaju nije prinos, nego sigurnost. Država jamči za štedne uloge do iznosa od 100 tisuća eura i u slučaju propasti kreditne institucije depozit će u roku od 20 radnih dana štediši isplatiti Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Od 2024. godine taj će rok isplate biti još kraći – sedam radnih dana. Sretnici koji u bankama drže više od 100 tisuća eura trebali bi ipak razmisliti o sigurnosti institucije u koju su deponirali svoj novac ili štedni ulog “razlomiti” na manje iznose te ih raspodijeliti u više banaka ili na članove obitelji.
Kao i kod kreditnog poslovanja, ugovaranjem promjenjive kamatne stope štediša preuzima kamatni rizik, odnosno mogućnost povećanja ili smanjenja kamatne stope koja će se primjenjivati u određenom roku na depozit. Ugovaranjem fiksne kamatne stope izbjegava se kamatni rizik. Kamatne stope na štednju izražene su na godišnjoj razini.
Video: Porez na imovinu: Razlozi 'za' i 'protiv'
