Rođen je 1. siječnja 1958. u mjestu Golinjevo kod Livna, BiH. Kad mu je bilo sedam godina njegovi roditelji su se preselili u Đakovo gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Fakultet za vanjsku trgovinu upisao je 1976. Diplomirao je a zatim magistrirao na Ekonomskom fakultetu.
Najprije se zaposlio u Slaviji PPK., današnja Diona. Radio je u komercijali, zatim je vodio odjel nabave a 1985. postao je direktor financija. Slijedeće godine je svoju ušteđevinu od 10 tisuća maraka uložio u kupnju knjiga, uglavnom američkih o ekonomiji, računovodstvu i financijama. Počeo se baviti procjenama tvrtki i poduzeća.
Zajedno sa skupinom suradnika počeli su održavati seminare kako procijeniti vrijednost tvrtke i kako je privatizirati.
1987. je radio kao savjetnik za financije u Konzultantskoj tvrtki Progres a od 1989. je savjetnik za poreze i računovodstvo u Teb-u Zagreb. Brat mu je 1991. poginuo kao dragovoljac u Vukovaru.
1992. je na poziv tadašnjeg ministra financija Joze Martinovića postao pomoćnik ministra. Nakon godinu dana postao je zamjenik ministra financija koji je u to vrijeme bio dr. Zoran Jašić. U Vladi Nikice Valentića bio je ministar financija.
Od 1994. radio je na pripremi i provođenju porezne reforme. Radili su u suradnji s njemačkim ministarstvom gospodarstva. Od 1995. bio je predsjednik Nadzornog odbora Privredne banke Zagreb.
U jesen 1997. je napustio to Ministarstvo. Povod je bio sastanak na Brijunima kod Tuđmana o poreznoj reformi na koji on kao ministar financija nije bio pozvan. Tamo je bila rasprava o uvođenju PDV-a koji je on zajedno s Škegrom i Valentićem pripremio.
Čim je za to saznao podnio je ostavku. 11. rujna 1997. razriješen je na osobni zahtjev. 1998. je postao predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, u to vrijeme u državnom vlasništvu.
2000. je banka privatizirana, strateški partner postala je Intesa sanPaulo. Od 4300 zaposlenih u PBZ-u dvoje je Talijana i jedan Belgijac, svi ostali su iz Hrvatske. Banka je to s devet milijardi eura ukupne imovine. 2007. je ta banka dobila nagradu financijskoj časopisa Euromoney za najbolju banku u Hrvatskoj. To je bila šesta nagrada takve vrste dodijeljena toj banci. Sličnu nagradu dodijelio joj je i časopis The Banker.
Iste godine, 30. rujna nepoznati napadači su ga presreli u stubištu zgrade u kojoj je tada stanovao na zagrebačkom Vrbiku i ozlijedili ga drvenom palicom. Nisu ga opljačkali. Mediji su taj napad protumačili kao osvetu ili kao opomenu.
Napadači nikada nisu pronađeni.
2012. je na skupu menadžera izjavio kako se treba radikalno rasčistiti sa samoupravnim socijalizmom u Hrvatskoj jer još nemamo funkcionirajuću tržišnu ekonomiju u kojoj privatni sektor stvara.
„Normalno je da privatnik ostvaruje profit jer preuzima i rizik te umjesto forsiranja klasne borbe svi zajedno trebaju raditi na stvaranju funkcionirajuće tržišne ekonomije“, rekao je naglašavajući kako su dva najveća problema Hrvatske demografija i sve starije stanovništvo te neodrživ mirovinski sustav koji se nalazi pred bankrotom.
O Tuđmanu je rekao da je bio čovjek svog vremena te da je bio idealno rješenje u vremenu kojem smo se bili zatekli. „On je znakovima i mimikom lica znao pokazati što misli, ali ako ste pošteno rekli svoj stav, znao ga je i prihvatiti premda se možda s njim nije slagao“.
U braku sa suprugom Sanjom ima tri kćeri, Jelenu, Katarinu i Petru, te sina Ivana. Živi u obiteljskoj kući u podsljemenskoj zoni u Zagrebu.
