Bivši sisački gradonačelnik, ministar rada i socijalne skrbi u premijerskom mandatu Ivice Račana i saborski zastupnik Davorko Vidović rođen je 26. lipnja, 1956. u Sisku, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od kolovoza 2012. zaposlen je kao svjetnik predsjednika za radnu politiku i zapošljavanje u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Supruga Vesna je liječnica, imaju kćeri Anu i Mirnu.
Nositelj je Spomenice domovinskog rata i Reda hrvatskoga trolista. U ratu je sudjelovao od 2. kolovoza 1991. kao zamjenik glavnoga zapovjednika 55 lad PZO. Bila je to prva u Hrvatskoj vojsci utemeljena postrojba protuzračne obrane. U njoj je ostao do 3. rujna, kada je postao pomoćnik zapovjednika 120. brigade Ban Toma Bakač Erdödy. Tu je dužnost obnašao do 20. kolovoza 1992. Bio je zapovjednik Zapovjedništva obrane Siska, od 17. listopada 1991.
Radni vijek započeo je kao novinar i najavljivač na Radio Sisku. Potom je radio u Centru usmjerenog obrazovanja Vladimir Majder Kurt, a početkom devedesetih u sisačkoj Gimnaziji kao profesor. Radio je i kao sociolog istraživač.
Profesionalno se bavi politikom od 1992. Član Predsjedništva SDP-a Hrvatske postao je 2002., potom potpredsjednik stranke i na toj funkciji ostao do 2000. kada je, nakon izbora, imenovan ministrom rada i socijalne skrbi.
Na izborima u studenom 2003. bio je prvi na stranačkoj listi SDP-a u 6. izbornoj jedinici, pa postao zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru. Mandat je dobio i u 6. sazivu Sabora, od 11. siječnja 2008. do 22. prosinca 2001. Bio je član saborskih odbora za obitelj, mladež i šport, za zdravstvo i socijalnu skrb, za rad, socijalnu politiku i zdravstvo te za ratne veterane.
Za gradonačelnika Siska izabran je u lipnju 2005. No, dva su gradska vijećnika uskoro bila prešla na stranu HDZ-a, pa je bio smijenjen.
U više navrta obnašao je dužnost vijećnika Gradskoga vijeća Sisak te Županijske skupštine SMŽ od 1977. do 2000., bio predsjednik Savjeta HCR-a 2001, član Nadzornoga odbora JANAF-a, Hrvatske lutrije, FINE, Vodoopskrbe Kupa, utemeljitelj i član Rotary kluba Sisak te član brojnih humanitarnih udruga i organizacija.
Na stranačkim izborima SDP-a 2008. bio je protukandidat Zoranu Milanoviću. Tvrdio je i tada kako u politički život SDP-a trebaju ući novi sadržaji, ali se SDP treba vratiti svojim izvornim socijaldemokratskim vrijednostima, na načela s kojima je 2000. na izborima osvojio vlast. Nudio je jak, snažan i dobro organiziran SDP, stranku oslobođenu straha, u kojoj se nitko ne boji govoriti, u kojoj će se moći prepoznati ljude koji imaju viziju i hrabrost da donose promjene, a odmaknuti one koji rade samo za svoje privatne interese. Pobijedio je Milanović.
I danas kaže da nije sklon spektakularnim rješenjima i politici brzog rasta SDP-a, nego se zalaže za sporiji rast stranke, za očuvanje SDP-ova kredibiliteta koji se stvarao više od dva desetljeća.
Zagovornik je toga da ljudi trebaju pridonijeti zajednici na bilo koji način koliko god mogu. Nije htio sjediti doma uz dobru saborsku mirovinu nego je svoje iskustvo i stečeno znanje odlučio "staviti u funkciju". Nastavio je raditi u HGK-u kao savjetnik. Na toj funkciji uhljebio ga je predsjednić HGK-a Nadan Vidošević.
Vidović je od 103 člana Glavnoga odbora SDP-a, najvišega stranačkog tijela između dvije Konvencije. Često kritizira "mlade lavove“ SDP-a. Govorio je kako je u SDP-u zamro svaki dijalog o važnim društvenim pitanjima te da se odluke donose u uskom krugu.
Kad je Kukuriku koalicija osvojila vlast, Vidović se spominjao kao mogući čelnik Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, no od toga nije bilo ništa. Predsjednik stranke Zoran Milanović, kako mnogi tvrde, nije oprostio Vidoviću što mu je bio protukandidat na stranačkim izborima 2008., prijavljen samo tri tjedna prije izbora.
