Hrvatska prozaistica, sveučikišna profesorica i znanstvenica Julijana Matanić rođena je u Bosni i Hercegovini, u Gradačcu, 6. travnja 1959. Od 1962. živi u Hrvatskoj. U Đurđenovcu je išla u osnovnu školu, gimnaziju završila u Našicama, a u Osijeku diplomirala na
Pedagoškom fakultetu 1982. Studirala je jugoslavenske jezike i književnost (jugoslavistiku).
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu magistrirala je na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đorđićevim Uzdasima Mandaljene pokornice, djelu dubrovačkoga baroknog pjesnika iz XVIII. stoljeća, znanog kao Ignazio Giorgi.
Doktorirala je 1998. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu na temi Povijesni roman u hrvatskoj književnosti XX. stoljeća.
Predaje na tamošnjoj Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku.
Samohrana je majka djevojčice Magdalene koju je rodila 15. travnja 2002. godine. Djevojčicin otac Ivo Živković, nekadašnji potpredsjednik Nove hrvatske inicijative, predsjednik Foruma parlamentaraca BiH i zastupnik u Skupštini Posavske županije, preminuo je u svibnju 2005. Prije je Julijana Matanović bila u braku s TV voditeljem Sašom Kopljarom, ali su se razveli.
Pisati je počela u osnovnoj školi i pobjeđivala je na natječajima. Po završetku studija književnosti okrenula se znanosti i teoriji. Do književnoga prvojenca napisala je četiri stručne knjige s područja književno-povijesne i književno-kritičke problematike, a potom još neke: Manirizam i barok, zbirku rasprava o baroknoj književnosti Barok iz suvremenosti gledat, Ključ za interpretaciju književnog djela - Ivan Gundulić, Prvo lice jednine, "knjigu pogovora" Lijepi običaji te Krsto i Lucijan – rasprave i eseji o povijesnom romanu, knjiga eseja iz hrvatske književnosti. Suautorica je knjige kritičkih čitanja Četiri dimenzije sumnje (1988).
Njezin književni prvijenac, roman ili zbirka pripovjedaka koja je doživjela 14 izdanja, nastao je, kako kaže, na pragu prve zrelosti. Knjigu Zašto sam vam lagala napisala je 1997. u dvadesetak dana i javnosti objasnila da je "priča ležala u njoj, noćivala godinama i u jednom trenutku preplavila stanice njene kože, zaštitila je od puknuća".
Danas uglavnom piše kraće forme jer se, uz odrastanje kćeri bez oca i uz obveze sveučilišne profesorice i znanstvenice ne može posvetiti većim, romanesknim formama. Ili se ne zna nositi s takvim formama.
Njezini su prozni bestseleri i "neljubavni roman" Bilješka o piscu (2000), Kao da smo otac i kći (2003), knjiga lirskih eseja Laura nije samo anegdota (2005), roman Tko se boji lika još /2008), jedno od najoriginalnijih književnih djela napisanih u posljednje vrijeme, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka (2009), zabavno-edukativni roman za tinejdžere One misle da smo male, (2010). knjiga pripovijedaka O čemu ti to govoriš (2010) te Božićna potraga (2012) i Samo majka i kći (2012)., knjiga o životu jedne male obitelji koju čine samo majka i kći.
Prevođeni su na njemački, slovenski, slovački, češki, makedonski, ukrajinski i bugarski jezik.
Dobila je nagrade: 7 sekretara SKOJ-a (1989), Josip i Ivan Kozarac (1997), Julije Benešić (2004), Kiklop (2009. i 2011) te Anto Gardaš i Mali princ, takođšer 2'011.
Napisala je više od dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika.
