Rođena je 3. ožujka 1951. u Beogradu, Srbija. Bila je treće dijete, nakon Miroslava i Stjepana, Franje Tuđmana i Ankice rođene Žumbar. Obiteljski nadimak joj je Seka.
Njeni roditelji su se vjenčali 25. svibnja 1945. u beogradskoj općini Centar. On je tada imao 22, a ona 18 godina. Upoznali su se u Čazmi u kolovozu 1944. Franjo Tuđman je u to vrijeme bio šef Personalnog odjela X. Zagrebačkog korpusa. Njena majka je te godine iz Zagreba otišla u partizane.
Tuđman je u siječnju 1945. otišao u Beograd u Vrhovni štab. Uskoro mu se pridružila i buduća supruga Ankica, koja je nakon ulaska partizana u Zagreb 8. svibnja 1945. radila u Uredu grada Zagreba. U Beogradu se zaposlila u Ministarstvu vanjskih poslova.
Kao dijete Nevenka je imala dara za slikanje. Njene radove na staklu hvalio je slikar Krsto Hegedušić koji je u to vrijeme posjećivao obitelj Tuđman. Po povratku obitelji u Zagreb 1961. svoje je slike pokazivala Beli Krleži, supruzi Miroslava Krleže, s kojima su se u to vrijeme obiteljski družili.
Kao mlada djevojka zaljubila se u Stevu Košutića koji je iz Srbije došao u Zagreb studirati ekonomiju. On je stanovao kod svoje tete Kate Roksandić u Nazorovoj ulici, svega nekoliko kuća udaljenoj od stana obitelji Tuđman. Njeni roditelji su bili protiv te veze jer su priželjkivali njenu slikarsku karijeru. Tuđman, u to vrijeme umirovljeni general, volio je slikarstvo i imao prijatelje slikare.[PHOTOS]
No, ona je jedne noći u proljeće 1969. pobjegla kroz prozor iz obiteljske kuće i otišla kod Košutića. Slijedećeg dana bili su tim povodom pozvani na proslavu kod obiteljskih prijatelja. Dvojili su hoće li ići. Na kraju su ipak, iako ne drage volje, pristali. Poslije su prijateljima rekli kako im je to bilo „najgore lumpovanje u životu“.
Nakon vjenčanja Nevenka i Stevo preselili su se u Novi Sad. Dobili su sinove Dejana i Sinišu. S vremenom Nevenka je sve češće dolazila u Zagreb i ostavljala djecu kod roditelja. Na kraju su se 1978. razveli. Ona se s djecom vratila u Zagreb i živjela u roditeljskoj kući. Zaposlila se i potom godinama radila kao službenica u Leksikografskom zavodu.
Nakon što je njen otac 1990. postao predsjednik RH, Nevenka je 1992. osnovala tvrtku Netel. Imala je poslovni prostor u Zvonimirovoj ulici, u vlasništvu MORH-a. Bavila se prodajom mobilnih telefona te tehničke i luksuzne robe. Posao je išao dobro, vozila je Mercedes kabriolet.
Sredinom devedesetih osnovala je drugu tvrtku TNT Plus preko koje je uvozila električne uređaje za kućanstva, televizore i tehničku robu. Potkraj devedesetih osnovala je tvrtku Kornet d.o.o. koja je za tvornicu Ledo proizvodila kornete. Tvrtku je 2003. prodala toj tvornici koja ju je dvije godine potom ugasila. S godinama je tvrtke, koje su sve slabije poslovale, ugasila ili prodala.
Njen poslovni partner Igor Knežević posvjedočio je da mu je uz proviziju od 15 posto dogovarala ugradnju modernih telefonskih centrala u mnoge državne institucije. Nakon tri suđenja tijekom osam godina parničenja 2008. oslobođena je svih optužbi.
Njen sin Dejan bio je sredinom devedesetih jedan od suvlasnika Kaptol banke. Potom je otišao u Beograd gdje je osnovao kurirsku tvrtku koju je nakon nekoliko godina prodao Austrijancima. Na kraju se vratio u Zagreb gdje vodi tvrtku za poslovno savjetovanje.
Drugi sin, Siniša, vozio je devedesetih automobilske utrke. Poslije se zaposlio u jednoj državnoj tvrtki kao savjetnik za međunarodne odnose. Nevenka živi u roditeljskoj kući u kojoj je pregradila jedan dio za svoju obitelj. Rijetko se pojavljuje u javnosti.
