Američka i europska diplomacija smjenjuju se u pokušaju rješavanja permanentne krize u Bosni i Hercegovini. Scenarij je uvijek isti. Sjedinjene Države najprije prepuste Europi posredovanje u rješavanju određenog problema, i to upravo onoliko dugo koliko je potrebno da se vidi kako oni to ne uspijevaju. Onda udare šakom o stol i kažu, e, sad je dosta. Tako su Daytonom zaustavili rat i tako su presjekli i mnoge poslijeratne zamršene gordijske bh. čvorove. Ovaj smo put, ipak, svjedoci malo duljeg razdoblja u kojem je SAD vrući bh. krumpir prepustio Europljanima.Razjedinjena Europa mjesecima se muči s još razjedinjenijim bh. liderima u rješavanju manjinskih i građanskih prava u daytonskoj tvorevini. Uglađeni se diplomati nikako ne snalaze s političkim manipulacijama “službenog Sarajeva”. Stalnim odgađanjem rješenja problema i neuvođenjem učinkovitih sankcija rasprodaju autoritet.Europa je, dakle, kapitulirala, a pitanje je ima li Amerika volje još se jednom vratiti na Balkan i spašavati situaciju, a time i ugled Zapada?!
Njihovi visokopozicionirani političari ističu kako su spremni za novu diplomatsku ofenzivu u BiH. Pomalo neočekivana najava, osobito kada se zna da je Bosna i Hercegovina zadnjih desetak godina bila na dnu ljestvice američkih prioriteta.Čak i oni koji površno prate događaje u BiH vide da se ova zemlja zapetljala u komplicirani daytonski sustav i ne može ga sama razriješiti. Ustav prepun nedorečenosti političari su iskoristili za brojne opstrukcije koje su im u određenom trenutku i situaciji nacionalno odgovarale. Rezultat svega je potpuno blokirana država. Ne može ni korak naprijed bez pomoći. Deblokirati je mogu samo idejni tvorci, a to su upravo Amerikanci.Iako je u Daytonu bilo teško zaustaviti rat i postići mirovni sporazum, 18 godina poslije Amerikancima će biti još teže daytonsku državu pretvoriti u europsku državu.
Bosna i Hercegovina treba ozbiljnu dijagnozu stanja i još ozbiljniji zahvat. Do sada su trećerazredni međunarodni diplomati svojim potezima samo zapetljavali ionako zamršeno stanje. Ispostavilo se da mnogi ne razumiju duh Bosne i Hercegovine i pogrešno tumače Dayton. Stoga za ovakvo stanje uz domaće političare i oni snose veliku odgovornost.Problem svih problema u BiH su neriješena nacionalna i građanska prava. U jednoj državi s dva entiteta žive tri naroda (1+2+3). Formula je neodrživa, osobito kada u nju treba uvrstiti i četvrti element – građane.Rješenje bi moglo biti u formuli 1+3+3, odnosno jedna država, tri naroda, tri entiteta. A četvrti, građani, svoja bi prava rješavali unutar svakoga entiteta.
Time bi građanske partije bila onemogućene u lovu u mutnom. Kao što to godinama radi bošnjački SDP, zloupotrebljavajući ovakvu daytonsku formulu i izborni zakon kako bi oteo nacionalna prava (Hrvatima).Možda zvuči paradoksalno, ali rješenjem nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini ipak bi najviše izgubile nacionalne stranke. Jer, narodi se sada homogeniziraju uz njih samo zbog opravdanoga straha od terora većine nad manjinom. I jačanja unitarne države. U uređenoj decentraliziranoj državi unutar triju federalnih jedinica građanske stranke bi vjerojatno brzo preuzele vlast od nacionalnih stranaka.Protivnici ovakvoga koncepta su lažni patrioti koji pod krinkom borbe za nepodijeljenu i cjelovitu BiH pljačkaju državu pred očima nemoćnih naroda i građana. Svjesni su činjenice da će, čim se BiH uredi, njihovo mjesto boravka biti u jednomu od entitetskih zatvora.Uz unutarnji ustroj BiH bilo bi važno promijeniti i pristup prema euroatlantskim integracijama. Uz nastavak pregovora s EU treba ubrzati put k NATO-u. Zbog opasnih unutarnjih političkih sporenja, BiH treba što prije staviti pod sigurnosni kišobran. Osobito to trebaju poticati bh. susjedi (Hrvatska, Srbija). Ulazak Bosne i Hercegovine u NATO zaustavljen je zbog srpskog i bošnjačkog sporenja oko vojne imovine. Jedni hoće da se knjiži na državu, a drugi na entitete. Stvarni razlog je zapravo u slaboj potpori Srba ulasku u NATO.
Naravno, Banja Luka osluškuje što poručuju iz Moskve i Beograda.Bosni i Hercegovini su NATO i EU potrebniji nego bilo kojoj zemlji u Europi jer zbog svoje unutarnje nestabilnosti i izostanka konsenzusa o budućnosti može preživjeti samo integriranjem u globalne snažne i uređene sustave. Vjerojatno su to shvatili i Amerikanci. Koji će pokušati uvesti BiH u Europu preko NATO-a. Bit će to dug put od Sarajeva preko Washingtona do Bruxellesa. Mogao je biti kraći, ali ga Europa ponovno nije znala pronaći.
Kako će pronaći EU put za BiH kada ne postoji jedinstvena diplomacija niti medjunarodni interesi njenih ključnih država. Samo se prisjetimo rata i uloge recimo Britanije u svemu. EU nema svoj put, niti postoje EU zajednički standardi koji bi bilii pprimjenjivi. Ima gomila praznih načela koje do primjenjivosti nitko ne može razviti. A USA? Bog zna.