U eri generičkih blockbustera među kojima je gotovo nemoguće pronaći nešto novo, autentično, teško je zamisliti repertoar kakav je prije35 godina vladao svjetskim kinima. U samo 12 mjeseci 1979. godine, primjerice, premijerno je predstavljeno više kultnih filmova nego što ih se u kinomainstreamu pojavilo u prošlih 12 godina. Bila je to godina Coppolina (anti)ratnog remek-djela "Apokalipsa danas", fantastičnog "Stalkera" Andreja Tarkovskog i stiliziranih "Warriorsa" Waltera Hilla. Publiku su oduševljavali Bentonov "Kramer protiv Kramera" i "Brianov život" Montyja Phytona, dok su fanovi znanstvene fantastike, među pregršt sjajnih žanrovskih premijera, ostali pometeni prvim "Alienom" u režiji Ridleya Scotta te distopijskim "Mad Maxom" Georgea Millera u kojem se prvi put u glavnoj ulozi pojavio mladi Mel Gibson.
Na 35. rođendan "Aliena" i "Mad Maxa" ovih nas je dana podsjetio Fantastic festival, koji ih je uvrstio u svoj retrospektivni program. Privilegij da te, danas kultne filmove (neki prvi put, a drugi iznova) vidimo na velikom ekranu natjerao nas je da se zapitamo: Bismo li neki od filmova koji se danas prikazuju u kinima za 35 godina mogli gledati na nekom filmskom festivalu? Hoćemo li ih se uopće sjećati?
Promijenjen omjer snaga
Bez želje da ikoga uvjeravamo kako su se nekoć snimali bolji filmovi nego danas, treba prihvatiti da se omjer snaga u zapadnoj kinoindustriji promijenio. Kvalitetna autorska djela iz velikih su kina protjerana na vrlo živu, ali generalnoj publici često nevidljivu scenu filmskih festivala, ustupivši mjesto skupim, marketinški "nabrijanim" franšizama, baš kao što je autorska glazba protjerana iz etera radijskih emisija, prepustivši mjesto pop poskočicama na kojima rade čitavi timovi producenata. Ili, u našem domaćem slučaju, jeftinim hitovima gratiniranima sve prisutnijim elementima turbofolka.
Globalna kinoindustrija suočava se s pritiskom nikad dostupnijih piratiziranih filmova te sve jačih i gledanijih televizijskih sadržaja koji se na krilima servisa poput Netflixa za male novce slijevaju na sve veće i kvalitetnije TV ekrane, koji se s pravom počinju nazivati "kućnim kinima". U takvoj, relativno nezahvalnoj situaciji ojačanoj ekonomskom krizom, veliki studiji osjećaju da nemaju prostora za pogrešku.
H. R. Giger je bio rizik
Umjesto da riskiraju s autorskim radovima (sjetimo se da je Alien, temeljen na fantazmagoričnim skicama nedavno preminulog H. R. Gigera, bio itekako velik rizik za Twentieth Century-Fox!), producenti radije ulažu u ekranizacije književnih proizvoda s već prisutnom bazom fanova – od "Gospodara prstenova" i "Harryja Pottera" do "Sumrak sage" i "Igara gladi" ili pak strip serijala kao što su "Batman/Vitez tame", "X-men" i "Spider-man".
Malen su rizik i nastavci velikih SF hitova iz prošlih vremena, pa se tako nakon ravno trideset godina dogodine na velike ekrane vraća Mad Max, sa zvijezdama Tomom Hardyjem i Charlize Theron u glavnim ulogama. Režira ga autor originalnih filmova George Miller, baš kao što novi serijal "Prometej", kao prednastavak "Aliena", snima redatelj prvog filma Ridley Scott. Hoće li ponoviti uspjeh svojih prethodnika? Teško, baš kao što je teško zamisliti da ćemo za 35 godina na nekom filmskom festivalu gledati "Transformere".
Ako vas zanima trajna kvaliteta, zavirite u premijerne programe važnijih filmskih festivala. A pred multipleksom ostavite mozak i uživajte u još jednoj romansi žene i vampira ili novim, tehnički naprednijim prizorima destrukcije Pariza, Washingtona ili Tokija.
