- Prolazio sam pored skate-parka i vidio kako netko leti na biciklu - prisjetio se Igor svojih početaka. Nekoliko mjeseci poslije i on je imao svoj prvi BMX “za letenje”.
Ekstremnim biciklizmom bavi se od svoje 15. godine, a danas je jedan od najboljih hrvatskih BMX vozača “dirta” i “streeta”. Riječ je o disciplinama ekstremne akrobatske BMX vožnje. “Dirt” je niz malih improviziranih zemljanih skakaonica, a street su akrobacije po ulici kada se vozači ne žele ograničiti na ono što nude skate-parkovi, nego su izazov “prirodne” gradske prepreke. Igor se u zadnje vrijeme koncentrirao na park, akrobatske skokove i letenje zrakom.
Ušteđevina za daske i čavle
Sa samo 23 godine može se pohvaliti da je sudjelovao na oko 30 natjecanja i osvojio petnaestak prvih mjesta. Dvije godine zaredom bio je prvi na najvećem domaćem skupu BMX akrobata, popularnom Pannonian Challengeu u Osijeku, a prvi je bio i prošle godine u Mariboru. Ipak, kao svoj najveći uspjeh ističe šesto mjesto na uglednom BMX Mastersu u Kölnu, zapravo SP-u u BMX-u kada je vozio u početničkoj skupini.
Do prvog bicikla došao je nakon što je za rođendan dobio nešto novca. Kaže da je odmah odjurio kupiti bicikl. No budući da je rođen krajem prosinca, njegov BMX je svečanu premijeru u skate-parku dočekao tek na proljeće. Do tada se s kvartovskom ekipom zagrijavao po natkrivenim prolazima i napuštenim skladištima. Temperatura je znala pasti ispod nule, ali to nije bilo bitno. Skupljali su novac za čavle, s toplijim danima dovlačili palete i daske u park kako bi sagradili nešto novo, bilo što, što bi pomoglo da vožnje i skokovi budu uzbudljiviji. Bilo je i onih koji su sami napravili vlastite skate-parkove u kojima su uvježbavali trikove. Kako to obično biva na samom početku, i Poki je krpao kraj s krajem.
- Pamtim period kada mi se bicikl raspadao prilikom svake vožnje, a nisam ga imao s čime popraviti.
Roditeljima nije bilo drago što im se sin bavi vratolomnim sportom, no pomagali su mu koliko su mogli. BMX kao sport u početku traži prilična ulaganja. Roditelji moraju zavući ruku u džep da bi usrećili svog tinejdžera. Bicikli se kreću od 2000 do 6000 kn, ovisno o modelu i kvaliteti, a kao i kod “običnih” bicikala, što je lakši, to je bolji. Neophodna je i oprema, štitnici za pete, zglobove, potkoljenice, koljena i, naravno, neizostavna kaciga. Zatim rukavice, pa štitnici za laktove, štitnik za zube. Sve skupa barem oko 1500 kn... Uz to, mladi sportaši sami si moraju financirati natjecanja unutar i van Hrvatske. Godine 2005. Igor je potpuno “devastirao” bicikl i da nije uletio prvi sponzor, Wolf servis s novim Zion Bikes BMX-om, kaže da bi možda i odustao od BMX vožnje.
Tako je započela Igorova karijera. Uslijedila su razna natjecanja u Hrvatskoj, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji... Prvo mu je putovanje bilo u Beli Manastir. Putovao je s prijateljima Radovanom i Juricom. Kupili su karte za vlak, ali drama - nisu ih htjeli pustiti da uđu s biciklima. Na kraju su ipak popustili. Čim su izašli iz vlaka u Belom Manastiru, Igor je biciklom naskočio na jednu klupu i to točno ispred policajaca. Završio je na ispitivanju u policijskoj postaji, a pustili su ga tek uz dosta moljakanja.
Osijek treba natkriveni park
- Igor je jedan od mojih najboljih prijatelja i čovjek s kojim sam proveo najljepše dane svog biciklizma - kaže Jurica Barač, dečko koji je s Pokijem vozio šest godina. Jurica je prekinuo karijeru, a Igor ju je nastavio punim plućima. Bez Jurice ništa ne bi bilo isto, prisjetio se Poki zajedničkih putovanja, vježbanja i, kako kaže, međusobnog nabrijavanja na nove trikove.
Uz njegovu najveću podršku, roditelje i Juricu, Igor je zahvalan i Extreme sportu iz Osijeka te Mislavu Streicheru iz Zion Bikesa koji je Igora i ekipu redovito vozio na natjecanja i “krpao” s novim dijelovima za bicikle. No Igor još uvijek sam sebi financira putovanja na natjecanja pa se nada da će uskoro naći sponzora koji će moći i to “pokrpati”.
Vukadinović dodaje da su druge zemlje otišle daleko ispred Hrvatske po popularnosti u BMX vožnjama. Riječ je o boljim uvjetima, parkovima, a najveća prednost su zatvoreni parkovi u kojima se trenira preko zime. U Hrvatskoj je jedini zatvoreni park Warehouse skatepark na Slavonskoj aveniji, gdje Igor dolazi čak iz Osijeka jer u rodnom gradu zna biti perioda da ne vozi po tri mjeseca.
- Nadam se da će uskoro grad Osijek nešto poduzeti po pitanju zatvorenog skate parka, tako da možemo voziti tijekom cijele zime - apelirao je Poki.
Pannonian Challenge i Osijek vole Pokija i Poki voli njih! Ta ekipa ga je, kaže, uvijek bodrila i podržavala. No kako će se Poki snaći ove godine na PC-u?
U skaterskim krugovima kolaju priče da je 14. Pannonian Challenge (14. – 18. kolovoza) njegov comeback u rodnom gradu, s obzirom na to da 2012. nije bio jedan od najaktivnijih ridera.
- Uh, ozljede... mana ovog sporta... Nije baš lijepo pasti s tri, četiri metra na noge, pa čak i na glavu - potvrdio je mladi Osječanin. Nije bilo lijepo ni prije dvije godine kada mu je pukao križni ligament na pripremama za Pannonian Challenge. Oporavak od osam mjeseci bio je mukotrpan. U svibnju 2012. vratio se u igru i napravio odličan rezultat na Balaton bike festu, uslijedilo je već spomenuto prvo mjesto u Mariboru i sedmo mjesto na 13. PC-u. Priznaje da je nakon oporavka dugo osjećao strah u kostima. Više mu nije bilo svejedno zaletjeti se na skakaonicu i napraviti salto unaprijed. No koljeno je zacijelilo i spremno je za skori “Panonski izazov”.
Trenutačno ima problema s petom koju nikako da zaliječi, već mjesecima, a bolovi se pojave svaki put kada tvrđe doskoči. Nedavno je istegnuo i ligamente lijevog zgloba, ali uvjeren je da će sve proći do Pannoniana. To njihovo domaće natjecanje smatra jednim od najvećih u regiji i ovom dijelu Europe te, dakako, najboljim u Hrvatskoj. Poziva sve da i ove godine dožive PC ludnicu, da uz urbanu glazbu uživaju u atraktivnim nastupima BMX akrobata. A najbolje među njima čekaju i novčane nagrade u iznosu 8000 eura.
