Priznajući da turizam održava državu iznad vode, premijer Milanović je u prošlotjednom obraćanju javnosti domaćinima poželio da svoje sobe prodaju po još višim cijenama.
Kud skuplje, zasigurno se pita milijun i pol Hrvata koji si uspiju priuštiti ljetovanje. Što li tek misle oni koji već godinama nisu primirisali na naše more? Mnoge su jadranske cijene već sad “u plafonu”. Zagrepčani, koji su se nadali kako će sa svojim dvjema petogodišnjim blizankama ljetos opuštenije ljetovati jer odsjedaju kod rodbine, recimo, razočarali su se već prvog dana.
– Cure su htjele sladoled, dala sam im 50 kuna, a vratile mi šest. Šokirala sam se, običan kornet 22 kune?!? Htjele su i u napuhani dvorac na plaži. Po djetetu 40 kuna! Pizzu su za ručkom dijelile, ali svejedno, 60 kuna mi se čini previše – kaže mama koja je već drugi dan bila prisiljena uvesti štedljiviji režim.
Malo tko ne bi. Većini građana na moru je i ovog ljeta bilo (pre)skupo. Masovno izbjegavaju hotele, mnogi radije odu sedam dana avionom u Tunis za 2299 kuna, a na Jadranu u jeftiniji privatni smještaj. Ležaljke i suncobrani su nezamislivi luksuz, a skupi se restorani zaobilaze u velikom luku. Ali, gosta su spremni oderati i u običnoj pekari.
– Ušao sam po pecivo i red bull u jednu hvarsku pekaru. Limenka jest bila veća, ali 40 kuna?! Na kiosku se takve prodaju za 20 kuna – šokirala je mladog Zagrepčana pohlepa domaćina.
Na skupoću se tuže i mnogi stranci. I to čak i naši najbrojniji gosti, Nijemci, za koje se smatra da ih kriza nije previše okrznula.
Neće jeftini turizam
Ako kornet stoji 22kune, tko će kupiti dobar komad ribe? Foto: Slavko Midžor/Pixsell
– Ne, nemaju ni prosječne njemačke obitelji 3500-4000 eura, koliko obitelji s dvoje djece u špici treba za ljetovanje u nekom boljem hotelu na našoj obali. Praktički tek svaki deseti Nijemac mjesečno zarađuje više od 3200 eura i Hrvatska je cijenama na rubu da postane skupa i njemačkom srednjem sloju – upozorava Selimir Ognjenović, direktor njemačkog turoperatora ID Riva tours.
Hrvatska se odredila da neće jeftini turizam, uzor su zapadnoeuropske turističke velesile, pa domaćini lakonski odgovaraju kako cijene nisu problem dok god posjet raste. Do srpnja je to možda i vrijedilo.
– Kiše su ogolile činjenicu da cijene u tom mjesecu nisu dobro pogođene. Srpanjska se rupa javlja otkako je sezona najviših cijena razvučena i na taj mjesec – kaže iskusni hotelijer Franco Palma.
Četvrti po skupoći
A u špici ih napumpaju i do paprenih 300 eura za noć u hotelu ili petstotinjak eura u kućama za odmor.
– To je preskupo i izaziva kontraefekte. Neki su zbog previsokih cijena bili prazni i usred ljeta. Generalno nismo preskupi, konkurentni smo cijenama u odnosu na Italiju ili Francusku. Ali, pojedini hotelijeri i obiteljski smještaj u špici doista pretjeraju – kaže Nedo Pinezić, predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja.
Predsjednik Udruge top kamping Jerko Sladoljev kaže da je cijene teško komentirati jer ne postoji sustav kontrole kvalitete.
– Pouzdano znamo jedino, i to zahvaljujući ADAC-u, da su naši kampovi po skupoći u Europi četvrti, a po kvaliteti sedmi. No, bojim se da sličan omjer vrijedi za cijeli turizam – kaže Sladoljev.
Očito, u visoko društvo nejeftinih turističkih destinacija mnogi pokušavaju ući prvo – visokim cijenama.
>>Hrvatska inspiracija, hobi – posao: TOP 5 odredišta u Lijepoj Našoj
>>TOP projekti hrvatskog kreativnog i inovativnog turizma u 2014. godini
>>Evo što su strani turisti o Splitu napisali na TripAdvisoru
