U drugoj polovici 80-ih godina prošlog stoljeća pojavile su se prve naznake popuštanja komunističkog monopola u istočnoj Europi pa tako i u Jugoslaviji. Komunistički režim je i dalje različitim mjerama nastojao spriječiti djelovanje političkih disidenata, ali najteži oblici represije više nisu primjenjivani. Režim je tolerirao održavanje dodira između različitih disidentskih skupina. Šeks u intenzivniji odnos s Tuđmanom stupa nakon izlaska iz Stare Gradiške i afirmacije na domaćoj i međunarodnoj disidentskoj pozornici. Dvojica ljudi dijelili su mnogo zajedničkog: i Tuđman i Šeks uglavnom su napustili „socijalističke ideale iz mladosti" zbog čega su postali žrtvom represije, iako to nisu jednakim žarom iznosili pred javnost i, najvažnije, obojica su uviđali nužnost političkih promjena u Jugoslaviji. U studenom 1986. Tuđman je u dnevnik zabilježio: „Šeks je u svijetu postao poznata disidentska veličina".
Prema svemu sudeći Tuđman je negdje u jesen 1988. osmislio program, kako se to tada uobičavalo govoriti, alternativne političke organizacije koja će uskoro dobiti ime Hrvatska demokratska zajednica. Istovremeno, sve je izraženije osjećao nedostatak kvalitetne pravničke podrške, ali i ljudi od akcije. Tuđman je u Zagrebu, prema vlastitoj ocjeni, dobrim dijelom bio okružen „trebalobistima", koji nisu posjedovali dovoljno niti „znanja ni petlje". Šeks je, u međuvremenu, bio u dodiru sa zagrebačkim krugom oko Tuđmana, ali je i samoinicijativno započeo s akcijom okupljanja istomišljenika. Zapisi iz Tuđmanova dnevnika svjedoče o inertnosti zagrebačkog kruga i agilnosti osječkih pristaša nastajućeg HDZ-a. Tako je 13. veljače 1989. zabilježio: „Javio se Šeks. Priopćuje da iz Slavonije ima četrdesetak pristupnika.", krajem istog mjeseca pak: „Iz Osijeka Šeks je donio spisak pedesetak imena: odvjetnika, sudaca, profesora, čak i jednog direktora", a početkom druge polovice travnja: „Donio još novih stotinjak potpisa". Očito, Šeks se tijekom siječnja i veljače 1989. potpuno priklonio Tuđmanovu projektu i ubrzo preuzeo ulogu prvog operativca HDZ-a.
HDZ osnovan de facto
Prvo javno predstavljanje programskih načela HDZ-a organizirano je na tribini u Društvu hrvatskih književnika, održanoj 28. veljače 1989. Tuđman je HDZ predstavio kao jedini način kojim se Hrvatska, istovremeno, može učinkovito suprotstaviti rastućoj srbijanskoj opasnosti, ali i dosljedno pratiti uznapredovali demokratski pokret u Sloveniji. Tuđman je, u biti, predvidio rad na stvaranju širokog hrvatskog nacionalnog i demokratskog pokreta, čiji bi politički izraz bio upravo HDZ. Jedan od dojmljivijih govora na tribini održao je i Šeks. Središnja misao njegovog istupa sadržana je u isticanju nužnosti uklanjanja svevlasti komunista i posljedičnoj uspostavi demokratske alternative. Komunisti, upozorio je, usprkos pogubnim posljedicama za stanje ljudskih prava i nacionalnih sloboda u samoj Jugoslaviji, ali i sveprisutnog odbijanja marksističko-lenjinističkog koncepta, i dalje inzistiraju na očuvanju političkog monopola. Usprkos deklarativnim promjenama poput koncepta „jednostranačja s pluralizmom, što je contradictio in adjecto", Jugoslavija je u biti i dalje nedemokratska država jer komunisti i dalje drže svu stvarnu moć u svojim rukama, pa nije bilo drugog izlaska doli smjene: „Držim da uopće nije posrijedi kriza, već zadnji stadij otpisanoga političkog sustava". Niti jedan drugi govornik nije takvom oštrinom te večeri uskratio legitimitet režimu kao Šeks, i to usred Zagreba.
HDZ, kojeg je Šeks na tribini predstavio kao predvodnika demokratske alternative u Hrvatskoj, u međuvremenu je ulazio u završnu fazu legalizacije svog djelovanja. Već 1. ožujka 1989. održan je prvi sastanak Inicijativnog odbora HDZ-a na kojemu je Šeks opet govorio o nužnosti političkog pluralizma, a postao je i članom posebnih odbora za program i ljudska prava. Samo osam dana kasnije Tuđmanu je poslao nacrt statuta HDZ-a. Tuđmanu i drugima isplatila se pravnička vrsnoća osječkog odvjetnika: kako je policija imala diskrecijsko pravo odbiti izdavanje dopuštenja za osnivačku skupštinu, Šeks je predložio njezino održavanje „na privatnom mjestu". Dakle, ako režim odluči zabraniti skupštinu, ona će se, iako neprijavljena, ipak održati čime će proces ustrojavanja HDZ-a (izbora predsjednika i drugih tijela stranke) de facto biti završen. Prema memoarskom zapisu Ivana Bobetka, na sastanku održanom nekoliko dana prije osnivačke skupštine, zaključeno je da Šeks stupi u intenzivniji dodir s Tuđmanovim pristašama u Zagrebu, a da se zatim posveti organizaciji dolaska osječke delegacije. Zaista, zagrebačka policija zabranila je održavanje osnivačke skupštine zakazane za 17. lipnja 1989., najprije u koncertnoj dvorani Lisinski, a potom i u hotelu Panorama. Stoga su Tuđman i njegova skupina istomišljenika skupštinu održali u neuglednim prostorijama nogometnog kluba Borac. Od ukupno 48 prisutnih, Šeksova osječka delegacija brojala je 28 sudionika skupštine. Skupština je usvojila Programsku deklaraciju, ili prvi službeni programatski dokument nove stranke, i izabrala vodstvo: Tuđman je izabran za predsjednika, a Šeks za jednog od trojice potpredsjednika HDZ-a.
Osnutak HDZ-a kao da je Šeksu dao dodatan polet. Čak i oni koji ga nisu previše simpatizirali, poput osječkog odvjetnika Ivana Vekića, priznavali su mu, pored pravničke vrsnoće i izražene ambicije, i zamjetnu radnu energiju. Vekić je u memoarima naveo i kako su u to vrijeme sinonim za HDZ bili Tuđman i Šeks, odnosno kako se govorilo o predsjedniku stranke i nekom „od trojice potpredsjednika" mada, dodao je, to „neki od trojice uvijek treba pročitati kao Vladimir Šeks: „Već tada se je, pogotovo u inozemstvu, čitava stranka poistovjećivala samo s njima dvojicom".
Prvi put - ustavotvorac
Zaista, u drugoj polovici 1989. pokazalo se koliko je veliki kapital HDZ dobio privlačenjem jednog od rijetkih međunarodno afirmiranih hrvatskih boraca za ljudska prava. Tijekom brojnih putovanja u spomenutom razdoblju, koja su ga odvela od Kanade i Australije do Francuske i Švicarske, Šeks je gotovo svaku priliku koristio kako bi upozorio na nedemokratski karakter komunističkog režima, ali i kako bi, makar i posrednim načinom, istaknuo važnost HDZ-a. Jedno od najvažnijih programskih putovanja tog vremena Šeks je izveo u ljeto i ranu jesen 1989., kada je posjetio Australiju. Primjerice, 29. kolovoza 1989., predsjedavao je osnivanjem prvog ogranka HDZ-a u Australiji, onog u Melbourneu. Šeks je, prema jednom relevantnom mišljenju, snažnim nastupom stvorio bazu za politički uspjeh HDZ-a u Australiji. Nije nevažno spomenuti niti kako se iz Australije vratio s novcem kojim su iznajmljene stranačke prostorije HDZ-a. U zagrebačkoj zračnoj luci policija ga je pretresla, ali nije uspjela pronaći ček kojeg je Šeks skrio u tajnom skrovištu u peti cipele.
Ipak, fokus Šeksovog djelovanja bio je u domovini jer, uza sve naklonjene poglede zapadne slobodarske javnosti, promjenu režima mogla je ostvariti jedino uspješna politička borba u Hrvatskoj. Tu se ubrzo pokazalo kako HDZ u Šeksu ima najborbenijeg kritičara komunizma, najglasnijeg zagovornika demokratskih promjena, ali i vrlo sposobnog i agilnog organizatora. Kako su se približavali izbori žestina Šeksove retorike se pojačavala. Potkraj istog mjeseca reagirao je na napade predsjednice hrvatskog SUBNOR-a Borke Kovač vezane uz njegove istupe u Australiji riječima koje nisu ostavljale mjesta sumnji. „A, priznajemo da želimo „degradirati" neke „osnovne tekovine revolucije", napisao je u posebnom priopćenju, „kao što su na primjer nedemokratska, nepravna, ideološka i stranačka država vladavine komunističke stranke i jedne jedine boljševičko-marksističke „istine", „diktaturu proletarijata" i slične „tekovine". Kulminiralo je prilikom osnivačke skupštine HDZ-a u Splitu 6. siječnja 1990. Nakon što je Tuđman predstavio stranku, nastupio je Šeks. Uslijedila je prava lavina oštro intoniranih riječi. Primjerice, Stipi Šuvaru je poručio „da se zauvijek skine s političke scene i da se hrvatskom narodu ispriča za sva (zlo)djela koja je počinio". Naravno, posebnu pažnju Šeks je posvetio organizaciji stranke u Slavoniji. Tu je u početku središnju ulogu u širenju HDZ-a imao Odbor HDZ-a za Slavoniju i Baranju kojemu se na čelu nalazio Branimir Glavaš. Šeks je oformio Odbor koji je zamišljen kao središnje koordinacijsko tijelo stranke u Slavoniji i Baranji, a čiji je najvažniji cilj bilo širenje stranke. Uslijedile su brojne osnivačke skupštine HDZ-a na kojima je u pravilu glavni govornik bio upravo Šeks.
Nekako od ovog vremena Šeks će dobiti etiketu koja će ga pratiti do danas. Etiketu kojoj se neće protiviti. „Nemam ništa protiv da budem označen kao jastreb HDZ-a", izjavio je za Večernji list u travnju 1990., „Ja samo nastojim jednom oštrinom, jasnoćom, upotrebom niza političkih metafora, žešćim stilom izraziti ono što HDZ proklamira i posljedice dosadašnje vladavine komunista.".
Izrada novog hrvatskog ustava zauzimala je važno mjesto u predizbornom programu HDZ-a. Temeljna načela novog ustava Šeks je izložio na I. Općem saboru stranke, održanom u drugoj polovici veljače 1990. Novi ustav slijedit će klasičnu trodiobu vlasti tipičnu za države demokratske tradicije (podjela na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast), pri čemu će parlament (ili Sabor) imati ulogu najvišeg zakonodavnog tijela. Šeks je naglasio kako je cilj HDZ-a uvođenje polupredsjedničkog sustava, što je vladu, iako joj je bila namijenjena uloga najvišeg izvršnog i upravnog tijela republike, ipak činilo podređenom institutu predsjednika republike ili državnog poglavara koji je imenovao predsjednika vlade i potvrđivao, na prijedlog predsjednika vlade, sve ministre. Uz neke manje izmjene, temeljna načela, kako ih je Šeks izložio, predstavljat će osnovicu novog ustava. Nakon izborne pobjede Šeks je izabran na mjesto potpredsjednika Sabora, s posebnim naglaskom na problematici ustavno-pravnog karaktera. Još važnijom je bila činjenica da ga je vrh HDZ-a odabrao za osobu koja će u ime vladajuće stranke koordinirati rad na novom ustavu. Posebne smjernice za izradu novog ustava su u potpunosti odražavale glavne vodilje njegova dotadašnjeg političkog djelovanja: potrebu da se Republika Hrvatska odredi kao suverena država sa svim atributima cjelovitog i neprenosivog državnog suvereniteta što je podrazumijevalo i potpuni međunarodno-pravni subjektivitet.
U dogovoru s Tuđmanom Šeks je potom, zajedno sa stručnom skupinom saborske komisije, otputovao u Haludovo na otoku Krku gdje je do sredine kolovoza 1990. izrađen (prvi) Prijedlog Nacrta ustava koji će kasnije biti poznat pod nazivom Krčki nacrt. U odnosu na sam Ustav iz prosinca 1990. treba primijetiti kako je osnova naznačena u (prvom) Prijedlogu, usprkos dograđivanju i preciziranju, u glavnim aspektima ostala ista. Ipak, postojala su dva važna razlikovna polja. Najprije krčka skupina nije ulazila u određivanje preambule ili ishodišnih osnova ustava i predvidjela je jednodomni parlament čiji bi službeni naziv bio Hrvatski sabor. Ostaje nepoznato zašto se krčka skupina nije upustila u izradu preambule kojoj su mnogi kasnije zamjerali pretjerani historicizam: prema svemu sudeći jer je Tuđman osobno želio biti njezin autor. Ono što je poznato je da Šeks, kao i cijela krčka skupina, nije bio sklon dvodomnoj varijanti parlamenta, ili kasnijim Zastupničkom i Županijskom domu sabora, smatrajući kako se radi o institucijskoj noveli koja nije imala uporišta u hrvatskoj tradiciji.
Božićni ustav
Ustavni prijedlog krčke skupine proslijeđen je, kao službeni saborski prijedlog, posebnoj Ustavotvornoj komisiji Predsjedništva Republike, što je dovelo do, kako je Šeks upozorio Tuđmana dopisom od 12. rujna 1990., paralelizma u daljnjem procesu donošenja ustava. Dosadašnja istraživanja nisu dala precizan odgovor na pitanje zašto se potkraj srpnja 1990. Tuđman odlučio na ustanovljenje Ustavotvorne komisije, ad hoc ustrojene institucije koja je, pored članova vladajuće stranke, okupila širok krug nestranačkih stručnjaka i oporbenih političara, kad je Sabor već uvelike bio angažiran na tom zadatku. Možda je htio izbjeći optužbe za prevelik utjecaj vladajuće stranke koja je dominirala saborskom komisijom. Možda je instituciju Predsjednika Republike htio jače vezati za proces donošenja ustava. U svakom slučaju, jedan dio odgovora leži u Tuđmanovoj želji da za novi ustav zadobije što širu javnu potporu.
Ustav Republike Hrvatske iz prosinca 1990. može se smatrati logičnim ishodom HDZ-ove strategije stupnjevanog izlaska Hrvatske iz Jugoslavije. Jer, umjesto da „svi potezi predsjednika Republike, Vlade i Sabora", kako je u jednom kasnijem prisjećanju naveo Šeks, budu „akti jednog sastavnog dijela savezne države", oni su postali „relevantni u međunarodnom smislu", odnosno postali su „akti i odluke suverene države". Božićni ustav je tako omogućio Hrvatskoj da sve odluke savezne vlasti koje ocjeni nelegitimnim jednostavno suspendira.
>> Izašao iz Stare Gradiške i postao državni neprijatelj No. 1
>> Tito optužuje: Što to tamo u Slavoniji radi taj tužilac Šeks!?
taj će isto kao manolić 100-150god,..čini mi se da što si lošije radio za svoju zemlju -duže živiš, tako da bi mogli za 5-10 god. imati nekoliko tisuća stogodišnjaka a ovih preko 100god nekoliko desetaka tisuća..pa neka se šeksonja sam svrsta u gerijatriske skupine