Krešo, koliko si para dobio za ovo, vikala je publika na kraju tradicionalne javne generalne probe svečanog otvaranja 65. Dubrovačkih ljetnih igara. Pitanje je, naravno, bilo upućenu intendantu Igara i redatelju otvaranja Krešimiru Dolenčiću koji je i ove godine ponovio dobitnu kombinaciju od lani. Tako je na prostor ispred crkve sv. Vlaha doveo dubrovačku djecu, školarce, studente, akrobate, cirkusante, glumce, glazbenike, vaterpoliste, trombunjere...
Svi su oni vrlo živo plesali linđo, ali i mirniji Sorkočevićev menuet i to pod dirigentskim vodstvom Filipa Pavišića, ali i živopisnog Mateja Meštrovića koji je i ove godine bio skladatelj i uštimavatelj glazbe. Tako je Meštrović uz udaraljkaški ansambl Sudar koristio i glazbu Jakova Gotovca, ali i Luke Sorkočevića, citirajući usput i Ludwiga van Beethovena ali i Đelu Jusića, dalmatinsku klapsku pjesmu i raspojasani can-can...
Publici se sviđao Goran Navojec kao vrckasti Knez, dobro je primila i aluzije na Pelješki most, nezaobilazne kruzere, rasprodaju cijelog Straduna, palače Sponza... Gundulićeve stihove kazivao je Frano Mašković, a i zastava Libertas i ove je godine dizana na improvizirani stup, a ne na onaj Orlandov kojeg je nagrizao zub vremena. Javna generalka kasnila je pola sata, a i utakmica polufinala između Argentine i Nizozemske bila je uspavljujuća, pa dubrovačka publika i nije bila odveć raspoložena za duhovita podbadanja umjetnika i umjeteonstva...
