Nastavi li se ovim tempom iniciranje i inauguriranje novih hrvatskih književnih nagrada, uskoro će nam, bez pretjerivanja, ponestati pisaca (i književnika) po kojima se literarne nagrade mogu nazvati. Tako je ovih dana Hrvatsko društvo pisaca obznanilo da je ustanovilo nagradu koja nosi ime Janka Polića Kamova, pisca kojem je hrvatska književna teorija ostala veliki dužnik. Nedavno je u Rovinju ustanovljena nagrada (koja se, doduše, odnosi na cijelu regiju) Mirka Kovača, kojom se želi odati počast tom velikom piscu koji je Istru izabrao za svoje umjetničko utočište. A i Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade baš će ove subote u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu prvi put dodijeliti nagradu koja je dobila ime po (prerano preminulom) dječjem piscu Zvonku Todorovskom. Uz ove nove nagrade, valja reći da Hrvatska ima i državne nagrade za kulturu, pa onda i za literaturu koje ponosno nose ime Vladimira Nazora. Državna nagrada za dramsko pismo (pa i dramski pisci su pisci) nosi ime slavnog Marina Držića, a državna nagrada za književno prevođenje nosi ime Ise Velikanovića.
Tu je i Goranov vijenac poezije, nagrada koju Studentsko kulturno-umjetničko društvo Ivan Goran Kovačić dodjeljuje za pjesničko životno djelo, ali i nagrada Tina Ujevića koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika za najbolju recentnu pjesničku zbirku. Treba reći da DHK stoji u pozadini čitavog niza nagrada koje nose ime po piscima.
Tu su tako i nagrada Ksaver Šandor Đalski za najbolju recentnu proznu knjigu, pa nagrada Fonda Miroslava Krleže koja se dodjeljuje svake druge godine, nagrada Josipa i Ivana Kozarca, nagrada Julije Benešić, nagrada Lucijan Kordić, nagrada Anto Gardaš i nagrada Zvane Črnja. Pjesničku nagradu Dragutina Tadijanovića dodjeljuje Zaklada HAZU, a i Večernjakova nagrada za kratku priču nosi ime Ranka Marinkovića. U Rijeci se već desetljećima dodjeljuje nagrada Drago Gervais, u Koprivnici postoji nagrada Fran Galović, u Velikom Grđevcu se dodjeljuje nagrada Mato Lovrak za najbolji roman za mladež na hrvatskom jeziku, a tu je i nagrada Grigor Vitez, koja je i prva naša nagrada ustanovljena baš za dječje knjige. Književni krug Karlovac dodjeljuje nagradu za kratku priču koja nosi ime Zlatka Tomičića, a u Karlovcu se dodjeljuje nagrada za mlade pjesnike Zdravko Pucak. U Hrvatskoj Kostajnici postoji pjesnička nagrada za mlade pjesnike Milivoj Cvetnić, sisačka knjižnica Vlado Gotovac ima nagradu koja nosi ime Tee Benčić Rimay, a Zaklada Nacionalne i sveučilišne knjižnice ustanovila je nagradu Anđelko Novaković. Donedavno je i Matica hrvatska imala nagradu Antun Gustav Matoš za književnu i umjetničku kritiku, nagradu August Šenoa za književnost i umjetnost te nagradu Ivan Kukuljević Sakcinski za najbolje djelo objavljeno u ograncima. Društvo hrvatskih književnih prevoditelja dodjeljuje nagradu Josip Tabak.
I Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne dodjeljuje nagradu Antun Branko Šimić, a Hrvatska kulturna zaklada i Hrvatsko slovo dodjeljuju nagradu Dubravko Horvatić. Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa dodjeljuje Demetrovu nagradu, a tu su i nagrade Ivan vitez Trnski, Antun Barac, Edo Budiša, Rikard Jorgovanić, Višnja Machiedo, Albert Goldstein, Stjepan Kranjčić, Mate Raos... Spisak tu ni izdaleka nije cjelovit. Tko zna koliko još literarnih nagrada krije hrvatska tisućljetna kultura u svojim bujnim njedrima. Jedno je sigurno. Imamo više nagrada nego čitatelja.
>> Nagrađeni Karmela Špoljarić, Stipe Botica i Franz Posset
