Magla je bila tako gusta da si je mogao rezati motornom pilom. Cesta po kojoj je gmizao činila mu se poput kišne gliste: vlažna, krivudava, i klizava. Prešao je most i odjednom, kao da je neko stružući špahtlom po šoferšajbi njegova trabanta ostrugao maglu, pred njim se ukazao prekrasan prizor. Nije mogao odoljeti tome što je vidio. Zaustavio se na prvom proširenju uz cestu, izašao iz automobila i pogledao dolje niz nasip po kojem je bila položena cesta. Suncem obasjan jesenji dan, a uz rijeku, na livadi, čudnovato se društvo skupilo oko „vesele mašine“. Dvije grupe za dva velika stola. U prvoj grupi: Dean Stevens, Frankie Delano, Robert Rath, John Spartan, zatim Joe Tanto, Jack Carter, Rocky Balboa i - njega je odmah prepoznao - John J. Rambo. Osim ovih tabadžija u pripijenim trapericama, s hozntregerima i kožnim prslucima, nešto dalje, kao da se distanciraju od njih, ali ipak uz isti kazan, za drugim stolom grupa čuvara zakona: FBI-agent Jake Malloy, šerif Freddy Heflin, sudac Joseph Dred, Raymond ‘Ray’ Tango i poručnik Marion ‘Cobra’ Cobretti. Kazan se pušio, radio je punom parom i rakija je tekla potokom. Stolovi pretrpani jelima i mezetlucima. Punjene paprike, pohovani patlidžani, sarma, pršut, kulen, ajvar, kiseli krastavci, kupus ribanac, pa kuhani i pečeni krumpir, meko kuhana jaja... Pjesmu je prvo povela grupa za stolom lijevo od rakijskog kazana. Dubokim, nešto promuklim glasom proizvedenim duhanom i alkoholom uništenim glasnicama započeo je Roky, prihvatio Rambo, a zatim i ostalo društvo:
- Ja, meraka u večeri rane... - začulo se. Zvučalo je lirski, nekako nevjerojatno mekano kad se uzme u obzir dimenzija torza u čijim dubinama se rađao taj milozvučni napjev.
- ...sastala se družba akšamlija, u šljiviku, pod beharli granom....
- Aaaaaaaa, akšamluku nikad kraja nema, kad Crvenkapicaaaaa mezetluke sprema...
Arija je odzvanjala dolinom i punila dušu slušatelju sitom turbofolka i željnom istinskog narodnog stvaralaštva. Ovlaš je zatvorio oči i prepustio se užitku.
- Kakav je ovo cirkus, nismo u Šumadiji il’ nedaj Bože tamo nekoj Bosni - odjeknulo je od drugog stola. Sudija Dred nije mogao sakriti gnušanje izborom muzičke teme.
- Uostalom, gdje je ta Crvenkapica? - pridružio mu se FBI-agent Jake Malloy.
- Tako je - unisono su se javili Tango i Cobra - i ako se Bosna već spominje, kad će jednom više ta kafa?
- Evo kave - začulo se odnekud.
Tek tad je primijetio kućicu oblika velike pečurke. Scena načisto štrumfastična. Niz dvije-tri stepenice silazila je lijepa mlada djevojka. Čim ju je ugledao, znao je da je to ta, njegova suđenica, ona koju tražiš cijeloga života i ne smiriš se dok je ne nađeš! Obučena poput seoske kurtizane s crnim lakiranim cipelicama na nogama i bijelim soknama. Opasana bijelom pregačom s velikom mrljom nastalom brisanjem ruku. Na glavi je imala takozvanu frigijsku kapu crvene boje. Nosila je poslužavnik s velikom džezvom i fildžanima, tradicionalnim priborom za ispijanje bosanske kave. Spustila je poslužavnik na stol, ulila kavu i gipko se krećući između stolica dodavala im napunjene šalice erotično se naginjući, pri čemu joj se okrugla, jedra guza njihala lijevo-desno. Šerif Freddy Heflin nije odolio. Dok je dodavala kavu sucu Dredu, turio je ruku ispod mini suknjice i ovlaš je pipkao po mjestu gdje se sastaju noge. Nije se pobunila. Štaviše, mazno je guzom zavrtjela ukrug. Od ukazanog prizora osjetio je takvu vrućinu ispod pojasa kao da se usijavao njegov muški pribor «za izvanredne situacije».
Nešto mu je ipak skrenulo pogled na drugu stranu. Pomakla se žaluzina na prozoru i iz kućice se iskrala sjena. Bešumno se šunjala prema stolovima. Gargamel s puškom, dvocijevkom!
- Nije vam ovo bosanski dernek, neka tamo ćevabdžinica ili amerski McDonald’s pa da konobaricu drpa kako ko stigne, majku vam j... -pucanj je zaglušio kraj rečenice.
Crvenkapica se bacila pod stol. Baš na vrijeme jer je sa susjednog stola uslijedio odgovor. Rambo je odnekud izvukao bazuku i uzvratio vatru. Odgovorili su magnumi predstavnika zakona. Kolektivni harakiri! Netko je pogodio rakijski kazan. Podigao se oblak pare prijeteći da scenu zavije bijelim omotačem.
- Ne smijem je izgubiti, sad kad sam je konačno našao! - mislio je otvarajući prtljažnik trabanta. Među vrećama fazora napipao je kurblu. Zalet, pa troskok. Letio je i izmahivao kurblom. Sjekla je bolje od samurajskog mača...
Kleknuo je i pružio joj okrvavljenu ruku. Izvukla se ispod stola. Noge su joj se tresle. Prigrlio je oko pojasa, a ona mu je glavu položila na rame. Osjetio je kako joj srce tuče u prsima. Kao u preplašene ptice, pomislio je. Dok ju je vodio uz nasip, prema trabantu, magla se ponovno spuštala pretvarajući cestu u kišnu glistu.
