Aljoša Jurinić postigao je 2015. godine u Varšavi povijesni uspjeh kao prvi hrvatski pijanist koji je ušao u finale Chopinova natjecanja. Mnogi bi stali i do kraja života uživali u tom uspjehu. Ne i Aljoša Jurinić. Otišao je lani i u Bruxelles, na prestižno Natjecanje kraljice Elizabete, također jedno od najvažnijih i najtežih na svijetu, i osvojio petu nagradu.
A ovih je dana objavljeno ono što smo već mogli naslutiti u prethodnim izjavama sjajnog glazbenika: u razmaku od samo mjesec dana Aljoša Jurinić će sudjelovati u završnicama još dva, po kriterijima i strogim kvalifikacijama vjerojatno i najzahtjevnija svjetska pijanistička natjecanja. Oba nose imena pijanističkih legendi: Arthur Rubinstein počinje 25. travnja u Tel Avivu, a Van Cliburn 25. svibnja u Fort Worthu, u Teksasu.
Za razliku od Chopina i Kraljice Elizabete, gdje natjecanje počinje osamdesetak pijanista izabranih u pretkvalifikacijama, u Izrael je pozvano trideset i dvoje, a na najveće američko natjecanje u Fort Worth samo tridesetero pijanista. U finale i borbu za samo tri nagrade na oba natjecanja ulazi šestoro pijanista.
Novi veliki uspjeh
Stoga već sam ulazak u završnicu oba natjecanja predstavlja nove velike uspjehe hrvatskog pijanista. Prema propozicijama izraelskog natjecanja, Aljoša Jurinić je na njega, između više od tri stotine prijavljenih kandidata, pozvan na temelju biografije s dosadašnjim postignućima, a svakako je pomogla i preporuka slavnog pijanista Garricka Ohlssona, od koje je teško zamisliti bolju.
S američkim natjecanjem bilo je drugačije. Na temelju poslanih DVD-a sa snimkama nastupa, žiri je odabrao 146 pijanista, za koje je onda u sedam svjetskih gradova organizirao pretkvalifikacijske nastupe pred uvijek istim peteročlanim žirijem.
- Ja sam u siječnju išao u Budimpeštu, gdje sam u maloj dvorani Akademije Franz Liszt svirao pred žirijem i još samo dvoje-troje studenata. Moram priznati da mi je to bio veći pritisak nego održati recital u prepunom Lisinskom, osobito s obzirom na mali broj članova žirija, jer dovoljno je da se ne svidite samo jednom pa da ne prođete dalje – rekao nam je prije nekoliko dana u Zagrebu Aljoša Jurinić. A na pitanje o pritisku nakon već postignutih uspjeha, ovako odgovara:
- Najveći sam pritisak imao uoči Varšave 2015. godine, jer do tada nisam imao još ništa, a znao sam da mi to natjecanje može promijeniti život. I da sam ušao samo u polufinale, na to bi se pozitivno gledalo, ali za mene bi to tada bila tragedija svjetskih razmjera, jer u to sam uložio sve svoje snage, a bio sam uvjeren da mogu do kraja. Takvog pritiska sada nema, jer me slabiji rezultat ne bi vratio natrag, a može se dogoditi i nešto još bolje.
Dok to govori, mladi pijanist istodobno zrači i zadovoljstvom onim što je već postigao, i uzbuđenjem zbog novih izazova. Ne propušta spomenuti i da je Van Cliburn natjecanje s najopsežnijim programom. Nakon programa u trajanju od 45 minuta u prvoj etapi, natjecatelje koji prođu dalje čekaju još dva jednosatna recitala, potom komorna glazba i na kraju, s orkestrom, čak dva klavirska koncerta, od kojih je prvi obavezno Mozartov.
Mozart je najteži
Aljoša je odabrao Mozartov 23. koncert u A-duru, koji je baš sinoć, 15. ožujka, svirao u Hrvatskom glazbenom zavodu sa Zagrebačkim solistima.
– Mozart je najteži, jer s minimalnim sredstvima morate ispričati najljepšu priču u povijesti, a Mozartova glazba je upravo to – kaže.
Za usavršavanje velikog natjecateljskog programa poslužit će mu i svi preostali predstojeći koncerti: najprije pet recitala u Belgiji, potom po jedan u Sarajevu i Prištini, nakon čega slijedi još jedan nastup sa Zagrebačkim solistima u Podgorici. Naposljetku, neposredno pred odlazak u Tel Aviv, imat će 18. i 19. travnja dva nastupa u Dubrovniku.
Jedan će biti recital, a drugi solistički nastup uz Dubrovački simfonijski orkestar u Drugom klavirskom koncertu Sergeja Prokofjeva. Čvrsto vjerujemo da će ga svirati i pred oba žirija, kao finalist u Tel Avivu i Fort Worthu.
