Basist Darryl Jones član je Rolling Stonesa, ali i postave Jazz/Takes Supergroup koja u ponedjeljak, 7. studenoga dolazi u Tvornicu kulture u sklopu 13. Zagreb Jazz Festivala. S repertoarom rock pjesama u jazz obradama, Jones je dio sastava koji čine pijanist Niels Lan Doky, saksofonist Bill Evans i bubnjar Harvey Mason.
Na prvoj "Voodoo Lounge" turneji Darryla Jonesa s Rolling Stonesima, daleke 1994., Mick Jagger na pozornici ga je najavljivao riječima "Od Milesa do Madonne i natrag", misleći na Jonesov prvi angažman kod Milesa Davisa sredinom osamdesetih. Jones je svirao s mnogima, Herbiejem Hancockom, Stingom, Peterom Gabrielom i Madonnom, ali je od 1993. član Rolling Stonesa. Nedavno, 7. listopada, u Americi je premijerno prikazan dokumentarac o njemu, "Darryl Jones: In The Blood". Razgovarali smo telefonski prije dolaska Jazz/Takes u Zagreb, o kojima Darryl Jones kaže;
– Zapravo je klavirist Niels Lan Doky započeo projekt, on i Bill Evans, s kojim sam svirao još kod Milesa Davisa početkom osamdesetih, pozvali su me da sviram na ovoj turneji. Niels i Bill imali su glavnu riječ kod izbora repertoara i mislim da je vrlo zanimljivo pogledati izvan jazza, prema drukčijem repertoaru poput "Smells Like Teen Spirit". Čuo sam mnoge verzije do sada, čak i big banda. To je sjajna pjesma, na neki način to što radimo slično je onome kad je Miles Davis svirao "My Funny Valentine" ili odabrao "Time After Time" Cindy Lauper, pjesme izvan jazz repertoara. Stoga mislim da je to odlična ideja, reinterpretirati pjesme koje su napravili Nirvana, Soundgarden, Chic, Abba ili Notorious B.I.G., Television, Patti Smith, The Ramones. Mislim da je najbolje doći i čuti to uživo jer teško je govoriti o glazbi. Napravili smo vrlo zanimljive aranžmane, drukčije od uobičajenih.
Kao vrlo mladi, s 23 godine svirali ste s Milesom Davisom početkom osamdesetih, prvo na album "Decoy", a potom i na "You're Under Arrest", što je bio iskorak Milesa Davisa na drukčiji glazbeni teren?
Zapravo sam imao samo 21 godinu kad sam snimio "Decoy". Bilo je to nevjerojatno iskustvo, svirati s Milesom Davisom. U smislu muzike bilo je to najbolje što vam se moglo dogoditi. Nevjerojatno iskustvo u tim ranim godinama, da sam mogao biti u prisutnosti takvog glazbenog diva. Da sam mogao učiti i slušati o sviranju s drugim glazbenicima na takav način. To je doista bilo najbolje iskustvo, baš onako kako možete zamisliti.
Jeste li uspjeli čuti nedavno objavljen box set Milesa Davisa "That's What Happened 1982–1985", na kojem je puno neobjavljenih snimaka na kojima svirate, a i koncert iz Montreala 1983. godine?
Nisam još stigao poslušati...
Dobro, ali ste svirali...
Da, jedva čekam provjeriti koje su sve snimke odabrali.
Prije nekoliko dana Sting je održao odličan koncert u Zagrebu...
Da? To mi je drago čuti.
Bili ste dio njegova prvoga pratećeg sastava kad je počeo solo karijeru, svirali ste s njim, Kennyjem Kirklandom, Branfordom Marsalisom i Omarom Hakimom, na prvom albumu, a zatim na turneji zabilježenoj filmom i albumom "Bring On the Night"?
Bilo je to predivno vrijeme i nevjerojatno dobar sastav, svi ti muzičari koje ste spomenuli napravili su sjajnu glazbu. Ono što je uvijek bitno jest da je glazba bila nevjerojatno dobro napisana, s odličnim tekstovima. Bilo je to posebno iskustvo već i zbog imena koja su se našla u Stingovu pratećem bendu. Materijal koji smo svirali bio je prvoklasan i sve skupa bilo je zanimljivo iskustvo.
U kojoj je fazi rad na dokumentarnom filmu "Darryl Jones: In The Blood" koji se snima o vama?
Film je nedavno, 7. listopada, objavljen u SAD-u. Nisam siguran kad će se prikazivati u Europi, ali završili smo ga. Riječ je o pogledu unatrag na moju karijeru, kako sam postao glazbenik, o danima djetinjstva i odrastanju. Kako sam odrastao u Chicagu u šezdesetima i sedamdesetima, u vrijeme jačanja pokreta za ljudska prava. I o tome kako sam išao u muzičku školu koja je bila vrlo napredna, poput studija na kojem ste najviše vremena učili svirajući. Te četiri godine proveo sam svirajući, prikazan je i moj prvi sastav u kojem sam svirao sa svojim bratom u srednjoj školi, pa zatim na sveučilištu, uključujući i glazbu koju sam pisao, sastav s kojim sam radio, i pjevao u njemu, s muzičarima iz Chicaga.
Tijekom karijere pokazivali ste smisao za suvremenu glazbu, ali i razumijevanje za puno starije žanrove. Kako ste se osjećali snimajući stare blues standarde za zadnji album Rolling Stonesa "Blue & Lonesome"?
To mi je stvarno bilo golemo zadovoljstvo. Ti su momci bili nevjerojatni učenici crnačke glazbe godinama, desetljećima. Kad sam snimao taj album, htio sam biti siguran da način na koji sviram bude u duhu s vremenom u kojem su pjesme izvorno nastale. Napravio sam puno istraživanja, pokušao sam pronaći zvuk koji bi replicirao ugođaj akustične bas gitare iz pedesetih i šezdesetih. Bilo mi je vrlo važno zvučati autentično u toj glazbi koju smo snimali. Da ne zvuči kao Stonesi na jednoj strani, a bas gitarist na drugoj. Prvi put kad sam čuo snimke, uopće nisam prepoznao svoje sviranje, a to znači da sam napravio prilično dobar posao. Pokušao sam utemeljiti drukčiji zvuk i smjer sviranja za sebe, kao što su i Stonesi napravili u studiju radeći na tom albumu.
S Rolling Stonesima svirate već 28 godina, toliko je u sastavu proveo i Bill Wyman?
Mislim da je on bio 30 godina, od 1962. do 1992. godine...
Nije, zadnji zajednički album objavili su 1990., koncertni album.
Okej, nisam znao.
Gledao sam vas dva puta na turneji "Sixty" ovog ljeta, u Münchenu i Beču. Bilo je zanimljivo čuti kad se Steve Jordan pridružio Stonesima, ali kako je vama bilo svirati s njim, nakon što ste godinama držali ritam s Charliejem Wattsom, koji je preminuo? Kakve su razlike?
Do neke je mjere slično jer su obojica inspirirani jazz glazbom, ali je različito jer su različite generacije. Charlie Watts rođen je puno godina prije Stevea i imao je drukčije utjecaje. Ljudi me posljednju godinu stalno pitaju koliko je različito svirati sa Steveom Jordanom u usporedbi s Charliejem. Watts je bio poseban muzičar, poseban čovjek i sjajan bubnjar kojeg je teško opisati. Ali rekao bih da je Steve Jordan izvrstan izbor za sastav...
Mogli bismo reći najbolji?
Da, najbolji. Slušao je i bio vrlo zainteresiran za glazbu Rolling Stonesa mnogo godina, ušao je u sastav s puno znanja, razumijevanja situacije, i o albumima i o koncertima. Slušali smo puno snimaka dok smo se pripremali za turneju i uključili to u ono što smo radili posljednjih godinu dana na američkoj i europskoj turneji. Sjajno je svirati sa Steveom.
Uostalom, Jordan je od sredine osamdesetih svirao s Keithom Richardsom na njegovim solo projektima, što znači da je pomalo već bio kao dio grupe?
Točno to.
Jedan ste od najboljih muzičara svoje generacije, ali očito je da morate biti i tolerantni i skloni suradnjama kad ste u društvu svih tih velikih imena i taština s kojima ste mjesecima na turnejama?
Znate što, svirati na turnejama s Rolling Stonesima je san snova. Od putovanja do smještaja i glazbe, nema uzbudljivijeg benda od Rolling Stonesa, stoga ništa s njima nije teško. Tijekom godina postali smo sjajni prijatelji, doista se i zabavljamo, vjerojatno ste imali priliku vidjeti dokumentarce s turneja posljednjih godina?
Jesam.
Vrijeme s njima zaista je sjajno i imamo odličan međusoban odnos. Dakle, nema tu ničeg što bi bilo teško izdržati. Osim toga, taj princip da sada turneje s pripremama traju samo tri mjeseca godišnje je odličan. Tako da, mislim da bih trebao biti vrlo razmaženo dijete da se žalim na bilo što ili da kažem da mi nešto ne odgovara radeći s Rolling Stonesima. To je najbolje što vam se može dogoditi u životu, veliki bend i odlična glazba, sjajni ljudi, koji su mi veliki prijatelji. I da naglasim, Steve Jordan i ja prijatelji smo puno godina. Upravo me Steve Jordan upoznao s Charliejem Wattsom, mislim da je to bilo 1987. godine. Prijatelji smo godinama i nekoliko smo puta već i prije svirali zajedno. Uživamo zajedno i kao muzičari i kao prijatelji.
Ima li ikakvih planova za nastavak turneje "Sixty" iduće godine?
Nemam pojma, zasad još ništa nisam čuo da bih bio siguran, ali se nadam. Mislim da bend svira izvrsno i da bi bilo odlično da nastavimo jer možemo pružiti publici još dosta toga. Nadam se da ćemo nastaviti raditi dalje.
