Prošlo je već deset godina otkako je 13. lipnja 2014. na pročelje Bečke državne opere izvješena crna zastava u znak žalosti zbog smrti hrvatskog dirigenta Berislava Klobučara.
"Kada je on bio za dirigentskim pultom naši su glasovi letjeli lagano i sigurno kao na krilima anđela", rekla mi je velika operna umjetnica Olivera Miljaković nakon maestrova pogreba na bečkom Centralnom groblju. Bila je tamo i austrijska diva Gundula Janowitz, kao i tadašnji direktor Bečke državne opere Dominique Mayer koji je došao iskazati poštovanje i izreći zahvalnost maestru Klobučaru u ime slavne kuće u kojoj je maestro Klobučar, od debija 1953. godine s Puccinijevom "Madamom Butterfly" do oproštaja 1993. godine s Puccinijevom "Turandot" 1131 put stajalo za dirigentskim pultom ravnajući izvedbama preko pedeset opernih naslova, od Mozarta, preko Verdija, Čajkovskog, Puccinija, Musorgskog i Smetane, do Albana Berga.
U maestrovu dirigentskom repertoaru posebno je mjesto pripadalo Richardu Wagneru. O tome koliko je Klobučar bio cijenjen kao tumač Wagnerove glazbe svjedoči i anegdota iz Amerike. Bila je, ako dobro pamtim, 1968. godina kada je Herbert von Karajan, naglo se razboljevši, odlučio otkazati predstavu jednog Wagnerovog naslova u Metropolitanu. A onda je saznao da je igrom slučaja trenutno na turneji u Americi Berislav Klobučar.
"On je jedini kojem mogu mirne duše prepustiti vlastitu predstavu", rekao je tada Karajan o Klobučaru koji je tako debitirao u slavnoj opernoj kući u New Yorku da bi nakon velikog uspjeha u nju opet bio pozivan. No, još je veće priznanje što je maestro Klobučar, osim sličnih uskakanja na mjesto oboljelih kolega, bio i redoviti gost Svečanih muzičkih igara u Wagnerovu Bayreuthu od 1964. do 1968. godine, dirigirajući četiri puta, uz ostale naslove poput "Lohengrina" i "Tristana" i čitavu tetralogiju "Prsten Nibelunga".
Dostojanstveni ispraćaj u Beču prije deset godina obilježila je, kako i priliči, glazba, nekoliko pažljivo probranih snimaka iz ogromnog opernog i simfonijskog Klobučareva repertoara.
Ulomci antologijskih snimaka ovih se dana ponovno mogu čuti u Austriji, u radijskom programu ÖRF-a. U nedjelju, 25. kolovoza, emitirana je prva od dvaju kultnih emisija "Apropos Oper" koje su u cijelosti posvećene Berislavu Klobučaru, "kapelmajstoru stare škole"
Beč se tako prisjetio svog omiljenog dirigenta u povodu stogodišnjice maestrova rođenja u Zagrebu, upravo na današnji dan, 28. kolovoza 1924. godine.
Tako su se u prvoj emisiji mogli čuti nastupi redom legendarnih pjevača u predstavama koje je dirigirao maestro Klobučar poput Wagnerove "Walküre" u Metropolitanu 1968. s Leonie Rysanek i Jonom Vickersom u ulogama Sieglinde i Siegmunda, ili bečkih snimaka Čajkovskijevog "Onjegina" s Leonie Rysanek, Verdijeve "Traviate" s Anom Moffo i "Madam Butterfly" sa Senom Jurinac.
Bila je to prilika i za podsjećanje na Klobučarov trag koji je ostavio kao generalni muzički direktor Državne opere u Grazu od 1960. do 1971., Kraljevske opere u Stockholmu od 1972. do 1981. te Opere i Filharmonijskog orkestra u Nici od 1982. do 1988., a isto tako i na njegove nastupe u Salzburgu, Milanu i drugdje.
Već kao dječak Berislav Klobučar bio je zaražen glazbom i osobito glazbenim teatrom, a u Hrvatskom narodnom kazalištu je i debitirao za vrijeme Drugog svjetskog rata, te nastavio djelovati i u poratnim godinama. Uz studij na zagrebačkom Muzičkoj akademiji, najzaslužniji za razvoj velikog talenta bio je Lovro von Matačić koji mu je bio učitelj, mentor i veliki podupiratelj.
Nakon dugih desetljeća odsustva iz Hrvatske, Zagreb je imao sreću biti mjesto posljednjih nastupa maestra Klobučara, uz Zagrebačku filharmoniju u Lisinskom te s Hrvatskim komornim orkestrom u zagrebačkoj katedrali gdje je izveo nezaboravni Mozartov "Requiem". Rado se odazivao i u žiri dirigentskog natjecanja Matačić gdje je nastala i fotografija s još jednim velikim hrvatskim maestrom Nikšom Barezom, koju objavljujemo uz ovaj tekst.
S osobitom dragošću pamtim i posljednji susret s maestrom Klobučarom u Beču 1. srpnja 2013. godine. Premda već ozbiljno narušenog zdravlja, maestro Klobučar nije propustio doći na svečani koncert Zagrebačke filharmonije kojim je tog dana u Beču proslavljen ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Uz Lovru von Matačića, ime Berislava Klobučara ostaje zauvijek upisano zlatnim slovima u povijesti kako hrvatske kulture, tako i europske glazbe kojoj je služio nadasve skromno i nadasve vjerno.
