U Galiji, izlagačkom prostoru likovne udruge Poreč, izlaže Mirjana Njerš, slikarica koja je svoja likovna znanja stjecala u Beču, gdje je s temom renesanse magistrirala kod akademika prof. Radoslava Katičića.
Zanimanje za renesansu prirodno je u okolišu njezina rodnog Dubrovnika koliko i \"Traženje svjetla\" u slikama koje porečkoj publici predstavlja kustos Sebastijan Vojvoda, i izborom i pratećim tekstom.
Vojvoda istražuje kako bečko školovanje i dubrovačka zavičajnost utječu na njezin likovni izričaj koji detektira kao autentičan, a na tragu najboljih \"učitelja\", onih na koje se s poštovanjem i bez posljedica na vlastiti rukopis ugledaju samo jake likovne osobnosti.
Vojvoda napominje kako M. Njerš \"intuicija nepovratno usmjerava prema traženju egzistencijalno-kreativnog kontakta sa svojim dubrovačkim svijetom, na vlastito traženje likovnog jezika kojim bi opisala dubrovački krajolik bilo da je riječ o fovističkim urbanim vidicima grada, impresionističkim pejsažima ili protoapstraktnim morskim mrtvim prirodama. U traženju čistog izvora vlastita senzibiliteta vodi je \'dubrovački koloristički regionalizam\' koji je, uz ostale, dao i naše velike slikare poput Antuna Masle, Đure Pulitike, Ive Dulčića, Joška Baice...\"
S druge pak strane, tu se europski impresionistički temelji melanžiraju s ekspresionizmom, što, međutim, ne zakriva iskrenost i blagost koju Vojvoda nalazi u autoričinu kolorizmu i stalnoj potrazi za svjetlom koje nikad u nje neće sakriti tamne valere slikanih motiva!
