Akademija likovnih umjetnosti slavi! Ove godine, uz kraj školske godine i tradicionalnu završnu izložbu studenata Perspektive koja se idućih dva tjedna održava u prostorima Akademije na Ilici, Jabukovcu i u Teslinoj, slave i 115. obljetnicu osnutka, ali i preseljenje u novu zgradu. Nakon dvije tužne pandemijske godine napokon su u petak mogli organizirati i pravi, iako oproštajni tulum u prekrasnom dvorištu svoje glavne zgrade na adresi Ilica 85 koju će uskoro morati napustiti.
Naime, zgrada koja je stara koliko i Akademija sama, teško je oštećena u potresima, a predstoji joj dugotrajna i temeljita obnova. Do tada, nastava se seli u prostore Jadran filma u Dubravi.
- Uh, preživjeli smo! - šaljivo će dekan Tomislav Buntak na naše pitanje kako je protekla ova godina.
Ali tek će vidjeti, kaže nam, kako će proteći sve procedure vezane uz obnovu.
- Pitajte nas oko 20. rujna! Ovaj dio vezan uz nastavu je zapravo prošao i puno bolje no što smo mislili, nekako smo uspjeli kroz to proći, ali obnova i javne nabave teku jako sporo, a nisu u našim rukama. Tako da ako sve to dobro prođe i ako se uspješno preselimo u Jadran film i nastava počne 1. listopada, onda ćemo reći da smo preživjeli i drugi put - veli Buntak.
Vratiti će se, nadaju se, kroz dvije ili tri godine. Dosta toga, objašnjava nam prodekanica Maja Rožman, ovisi o zakonima i procedurama, a i sama selidba mnogima predstavlja veliki napor.
- Ipak, s druge strane, ja vidim tu puno mogućnosti i potencijala da zgradu obnovimo, da je napravimo sigurnijom u puno segmenata i opremimo za naše nove potrebe. S obzirom da je stara preko stotinu godina, mislim da je vrijeme da je malo prilagodimo i osuvremenimo - kazala nam je.
Generacije se pak, otkriva nam, ne daju smesti. Kroz cijelu godinu trudili su se održati entuzijazam, a iako je pandemija utjecala na sve krugove društva, svi su se, kao i studenti i studentice, već pomalo umorili, ostali su optimistični.
- Kao i svakog proljeća, kad sunce malo grane svi živnemo, vidimo novu nadu i onda zapnemo do kraja i mislim da su rezultati na kraju stvarno super. Mislim da su i svi sretni što više nema online nastave! Ako je baš potrebno, možemo se snaći, ali umjetnost nije stvorena da stalno bude online. A ni ljudi - smije se Rožman.
Njen entuzijazam dijele i Franka Vrljić, Luka Kraljević i Karlo Sabolić, troje brucoša slikarstva koje smo ulovili pored njihovih radova na izložbi. Sretni su što su fakultet uspjeli upisati kada se pandemija već smirila, a sve oživjelo.
- Mislim da je korona za svakoga bila neka prilika da sagledamo što se događa u nama, baš zato što se nismo mogli toliko socijalizirati. Mogli smo vidjeti što točno našoj duši treba da nas pokrene i mislim da sam ja ovdje i da sam Akademiju upisao baš zbog toga što sam prošao kroz taj introspektivni period - kaže nam Kraljević.
- Akademiju sam upisao iz potrebe da stvaram, da stvorim neki svoj novi svijet, pronađem sebe, postavljam si pitanja i nalazim odgovore. Za sada je sve odlično. Morali smo se snalaziti ove godine, dijeliti prostorije s drugim klasama i godinama, ali nije bilo nikakvih problema - dodaje Sabolić.
S njima se slaže i kolegica s godine Franka Vrljić, koja kaže da dolazi iz čitave obitelji umjetnika i iako je isprva htjela pobjeći od toga, sada je iznimno sretna s odabirom.
- Kroz odrastanje mislila sam da nikako ne želim raditi isto što i roditelji, ali ispao je super! Užasno sam sretna i što nisam pogodila taj vrhunac korone na studiju, iako je proces mature bio grozan, jer znam više ljudi koji su već i na trećoj godini, a do sada nisu upoznali ljude s kojima studiraju, profesore... Nema te povezanosti kakvu mi imamo - kaže Vrljić.
Najsretniji je ipak možda Matej Vuković, naš čest sugovornik i jedan od naših najboljih mladih kipara, kojeg smo sreli netom nakon dodjele diploma.
- Sada nakon što sam diplomirao tempo je zbilja nabrijan, više nego na Akademiji, puno je posla, puno svega. Ali super mi je! Dok sam bio na akademiji uvijek me bilo trta kako će izgledati život, što ću jesti, otkud ću plaćati atelje... Ali nisam se trebao oko ničega brinuti.Uvijek nešto uleti, stvari mi same dolaze, a ponekad i pet stvari paralelno! Volim takav tempo jer ja u pravilu radim sedam dana u tjednu, nedavno sam u pol 3 ujutro počeo lijevati kalup za skulpturu i ja stvarno uživam u tome! - kazao nam je Vuković koji upravo priprema jednu skulpturu za projekt Okolo koja će biti postavljena na Zrinjevcu, a plodove njegovog napornog rada gledat ćemo i na Trijenaleu hrvatskog kiparstva.
