U komediji Ožalošćena porodica (1934.) Nušić je kritičku oštricu usmjerio na pokvarenu, prijetvornu i povampirenu obitelj, prije svega na ljudsku pohlepu.
Obitelj se okupi na pogrebu strica u njegovu domu i svaki od tako imenovanih rođaka uvjeren je da upravo on ima pravo na nasljedstvo. Svi se pretvaraju, žaluju i hvale pokojnika, dok se ne pokaže da nasljedstva zapravo nema. Tada padaju maske i splasnu tuga i poštovanje prema pokojniku.
Nušić je u “Ožalošćenoj porodici” iznimno točno prikazao i raskrinkao neiskrene odnose u obitelji kada zbog pohlepe malograđanske prijetvorne maske počinju padati i pred nama se pokaže samo primitivizam uma malog čovjeka.
Bitka za ostavštinu i u Sloveniji je postala nekakav nacionalni “sport”, istovremeno i arhetip kroz koji se zrcale perverzija, pohlepa, dvoličnost i lakomost, zato je Ožalošćena porodica idealna prilika da se preko komedije također kritično prikaže stanje u slovenskom društvu i odnose u slovenskoj obitelji.
