Od Zagreba do Rijeke u petak se putovalo satima nakon što je promet autocestom prekinut zbog prometne nesreće. Na mostu preko Dobre brutalno je prekinut i jedan ljudski život o kojem ne znam ništa, ali mi je bio u mislima i večer kasnije, dok se veliki kotač vladarice života i smrti Fortune zavrtio na pozornici riječkog HNK. Orffovu kantatu omeđuje zbor o Fortuni, a predstavu portugalskog koreografa Huga Viere otvaranje, odnsno zatvaranje rešetke ispred tog Fortuninog kotača. Vrijeme predstave tako postaje simbol svakom od nas razrezanog životnog vijeka. Premda raspojasani srednjovjekovni stihovi popularne kantate uglavnom govore o razonodama koje odagnavaju pomisao na smrt, Viera je čitavu predstavu ostavio u sjeni zlokobnog kotača. Tamne su tonove slijedili Nuno Salsinha svjetlom i Juraj Žigman kostimima, kao i scena Dinke Jeričević.
Odjeci silnih ovacija s premijere, na koju nisam stigao, dočekala me i na prvoj reprizi. Bilo je i onih koji su ostali bez ulaznica i koje nikakva Fortuna nije mogla ubaciti u prekrcano kazalište. Doduše, subotnja izvedba pod ravnanjem Josipa Šege baš i nije bila žustra, a zbor je zvučao kao da je nakon premijere predugo slavio. Ali, Rijeka je očito već dan ranije silno zavoljela novu predstavu koja će biti hit.
Uostalom, mjestimična mlitavost ritma glazbene izvedbe nije se odrazila na odlične plesače, uz muške vokalne soliste tenora Marka Cvetka i baritona Tomislava Bekića osobitu je pohvalu, baš kao i veliki aplauz, zaslužila sopranistica Vanja Zelčić, a nepodijeljene simpatije gledališta bile su i na strani dječjeg zbora "Torretta".
