Na zagrebačkoj kulturnoj sceni sve su glasnija govorkanja da će kultura u 2011. doživjeti novi financijski udarac iz Grada. Među onima koje bi nove mjere štednje Gradskog ureda za kulturu najviše pogodile jest i tako napaćena plesna scena, koju već desetljećima drže u domeni nezavisne i urbane kulture.
– Koliko čujemo, Grad namjerava uštedjeti prije svega na kulturnim programima. Bojim se da je to potpuno pogrešan pristup. Ako se nastavi štedjeti na programu, umjesto na održavanju glomaznih infrastruktura, dogodit će nam se da imamo zgrade, ali se u njima nema što vidjeti – upozorava koreografkinja Snježana Abramović Milković, umjetnička voditeljica Zagrebačkog plesnog ansambla, te umjetnička direktorica Festivala plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat.
Europski kulturni standard
Kaže, svjesna je potrebe za štednjom, ali brine se zbog politike dodjeljivanja sredstava.
– Suvremeni ples europski je kulturni standard i kao takav ne smije umrijeti. Mi smo, uostalom, prepoznatljiv izvozni proizvod. Što je Cibona u košarci, to je ZPA u svijetu plesa. Postojimo već 40 godina i nikome nismo dužni. Za sanaciju dugova Cibone nije bilo teško pronaći 20 milijuna kuna. Pa od toga bi čitava plesna scena mogla živjeti deset godina! Ukupni prošlogodišnji budžet ZPA dobiven od Gradskog ureda za kulturu je 525 tisuća kuna, od čega plaćamo vrhunske plesne umjetnike, produkciju nove predstave,organizacijske troškove, režije... Apeliram na odgovorne da štede tamo gdje za to ima prostora, umjesto da stvaraju iluziju štednje oduzimajući onima koji već dobivaju mrvice – odlučna je S. Abramović Milković.
Najveći problem vidi u ostacima socijalističkog principa po kojem kazališta na teretu gradskog budžeta imaju nerealno velik broj zaposlenih.
710.000 kuna za zimske gume
– Dati ću vam nekoliko primjera. Kod nas svaka kazališna kuća ima svoju krojačnicu koja, osim uoči premijera, uglavnom nema posla, pa tijekom godine u fušu radi na nezavisnim produkcijama i tako se dvostruko financira od gradskog novca. Isto je s kazališnim tehničarima! Slovenci su to dobro riješili, da bi racionalizirali troškove osnovali su kazališne servise krojača i sličnog osoblja koji opslužuju veći broj kazališta, umjesto da svaka kuća zapošljava svoje ljude kad za tim nema realne potrebe. Nisu to jedini slučajevi nerazumnog gospodarenja novcem poreznih obveznika. Gradski ured za kulturu je 2009. godine dodijelio ustanovama u kulturi 710.000 kuna za stavku “sitni inventar i zimske gume”. Više nego nama za čitavo djelovanje tijekom godine! Tu su stvarne rupe u sistemu, na takvim stavkama treba štedjeti - kaže, pozivajući Grad na dijalog o realnim potrebama korisnika u kulturi.
Službeno im uzimaju tek pet posto
Iako iz Grada dolaze vrlo konkretne neslužbene informacije o rezanju programskih troškova nezavisne scene do dvadeset posto, iz Gradskog ureda za kulturu jučer smo dobili drugačije informacije.
– U odnosu na 2010. godinu sredstva za nezavisnu kulturu smanjena su 5,06 posto, dok su sredstva za ustanove smanjena 16 posto. Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport izrađuje Strategiju kulturnog razvoja Grada Zagreba od 2010. do 2020. što će u idućem desetljeću poboljšati kvalitetu kulturnog života u gradu – napisala nam je glasnogovornica ureda Tea Akrap.
Deurbanizacija kulturne ponude
Koja je verzija točnija, službena ili neslužbena, doznat ćemo kad umjetnicima na potpisivanje iz Grada pošalju prve ugovore za 2011. godinu. Za dio nezavisne scene, upozorava S. Abramović Milković, ti bi ugovori mogli biti i poslijednji prije stavljanja ključa u bravu.
– Bilo bi prekrasno da je informacija o rezanju od 5 posto točna, no sve što do nas dolazi iz najupućenijih izvora govori o mnogo crnjoj budućnosti za nezavisne produkcije. Ako se nastavi oduzimati siromašnima kako bi se sačuvalo one dobro uhljebljene, kulturna ponuda svesti će se na institucionalizirani populizam i spektakle za mase. U slučaju plesa to znači kraj svega što nije balet ili spektakli u Areni Zagreb, što bi bilo jednako ukidanju nezavisnog filma ili zatiranju nove književne scene – zaključuje naša sugovornica.Na zagrebačkoj kulturnoj sceni sve su glasnija govorkanja da će kultura u 2011. doživjeti novi financijski udarac iz Grada. Među onima koje bi nove mjere štednje Gradskog ureda za kulturu najviše pogodile jest i tako napaćena plesna scena, koju već desetljećima drže u domeni nezavisne i urbane kulture.
Na zagrebačkoj kulturnoj sceni sve su glasnija govorkanja da će kultura u 2011. doživjeti novi financijski udarac iz Grada. Među onima koje bi nove mjere štednje Gradskog ureda za kulturu najviše pogodile jest i tako napaćena plesna scena, koju već desetljećima drže u domeni nezavisne i urbane kulture.
– Koliko čujemo, Grad namjerava uštedjeti prije svega na kulturnim programima. Bojim se da je to potpuno pogrešan pristup. Ako se nastavi štedjeti na programu, umjesto na održavanju glomaznih infrastruktura, dogodit će nam se da imamo zgrade, ali se u njima nema što vidjeti – upozorava koreografkinja Snježana Abramović Milković, umjetnička voditeljica Zagrebačkog plesnog ansambla, te umjetnička direktorica Festivala plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat.
Europski kulturni standard
Kaže, svjesna je potrebe za štednjom, ali brine se zbog politike dodjeljivanja sredstava.
– Suvremeni ples europski je kulturni standard i kao takav ne smije umrijeti. Mi smo, uostalom, prepoznatljiv izvozni proizvod. Što je Cibona u košarci, to je ZPA u svijetu plesa. Postojimo već 40 godina i nikome nismo dužni. Za sanaciju dugova Cibone nije bilo teško pronaći 20 milijuna kuna. Pa od toga bi čitava plesna scena mogla živjeti deset godina! Ukupni prošlogodišnji budžet ZPA dobiven od Gradskog ureda za kulturu je 525 tisuća kuna, od čega plaćamo vrhunske plesne umjetnike, produkciju nove predstave,organizacijske troškove, režije... Apeliram na odgovorne da štede tamo gdje za to ima prostora, umjesto da stvaraju iluziju štednje oduzimajući onima koji već dobivaju mrvice – odlučna je S. Abramović Milković.
Najveći problem vidi u ostacima socijalističkog principa po kojem kazališta na teretu gradskog budžeta imaju nerealno velik broj zaposlenih.
710.000 kuna za zimske gume
– Dati ću vam nekoliko primjera. Kod nas svaka kazališna kuća ima svoju krojačnicu koja, osim uoči premijera, uglavnom nema posla, pa tijekom godine u fušu radi na nezavisnim produkcijama i tako se dvostruko financira od gradskog novca. Isto je s kazališnim tehničarima! Slovenci su to dobro riješili, da bi racionalizirali troškove osnovali su kazališne servise krojača i sličnog osoblja koji opslužuju veći broj kazališta, umjesto da svaka kuća zapošljava svoje ljude kad za tim nema realne potrebe. Nisu to jedini slučajevi nerazumnog gospodarenja novcem poreznih obveznika. Gradski ured za kulturu je 2009. godine dodijelio ustanovama u kulturi 710.000 kuna za stavku “sitni inventar i zimske gume”. Više nego nama za čitavo djelovanje tijekom godine! Tu su stvarne rupe u sistemu, na takvim stavkama treba štedjeti - kaže, pozivajući Grad na dijalog o realnim potrebama korisnika u kulturi.
Službeno im uzimaju tek pet posto
Iako iz Grada već danima dolaze vrlo konkretne neslužbene informacije o rezanju programskih troškova nezavisne scene za oko dvadeset posto, iz Gradskog ureda za kulturu jučer smo dobili drugačije informacije.
– U odnosu na 2010. godinu sredstva za nezavisnu kulturu smanjena su 5,06 posto, dok su sredstva za ustanove smanjena 16 posto. Gradski ured za kulturu, obrazovanje i šport izrađuje Strategiju kulturnog razvoja Grada Zagreba od 2010. do 2020. što će u idućem desetljeću poboljšati kvalitetu kulturnog života u gradu – napisala nam je glasnogovornica ureda Tea Akrap.
Deurbanizacija kulturne ponude
Koja je verzija točnija, službena ili neslužbena, doznat ćemo kad umjetnicima na potpisivanje iz Grada pošalju prve ugovore za 2011. godinu. Za dio nezavisne scene, upozorava S. Abramović Milković, ti bi ugovori mogli biti i poslijednji prije stavljanja ključa u bravu.
– Bilo bi prekrasno da je informacija o rezanju od 5 posto točna, no sve što do nas dolazi iz najupućenijih izvora govori o mnogo crnjoj budućnosti za nezavisne produkcije. Ako se nastavi oduzimati siromašnima kako bi se sačuvalo one dobro uhljebljene, kulturna ponuda svesti će se na institucionalizirani populizam i spektakle za mase. U slučaju plesa to znači kraj svega što nije balet ili razni spektakli u Areni Zagreb, što bi bilo jednako ukidanju nezavisnog filma ili zatiranju nove književne scene – zaključuje naša sugovornica.
ako za 40 godina svog skakutanja nisu zaradili za svoj prostor onda ne trebaju ni sad svi samo čekaju da im netko nešto napravi ,a onda da oni gospodare ...da nebi ,zaradi ,napravi i gospodari