Nije trebalo biti tako, ali slavna mezzosopranistica Denyce Graves, ujedno i veleposlanica kulture SAD-a večeras ne pjeva sa Zagrebačkom filharmonijom pod vodstvom Vjekoslava Šuteja nego njemu u spomen pod vodstvom Ive Lipanovića.
Da, u programu prilagođenom prilici je i "Amazing Grace", pjesma s pričom, koju je potresena hrabro otpjevala i na posljednjem ispraćaju maestra Šuteja.
Prijateljstvo bez granica
– Điđija sam upoznala još 1988. u mladenačkoj produkciji u Operi u Wolftrapu kada smo radili Rossinijevu Pepeljugu. Prišao mi je i rekao kako imam divan glas. I postali smo prijatelji. I danas se sjećam toga prvog upoznavanja. Popili smo čaj, a on je zapalio cigaretu. Tada je bio je strastven pušač. Osigurao mi je menadžera. Nekako smo zajedno počeli karijeru – priča Denyce Graves.
Dodaje da je njezin dugogodišnji prijatelj i dirigent znao slušati pjevače i dati im snage da naprave najbolje što mogu, pomogne da budu bolji. O tome svjedoče mnogi pjevači koji su s njim radili od Dunje Vejzović do Tomislava Mužeka.
– Nije imao kalup u koji vas mora smjestiti. Ako ste tražili više vremena, više daha, uvijek je imao razumijevanja, slušao je i čuo što mu kažete i to je pamtio. Voljela sam ga zbog njegove energije i ljubavi prema muzici. Davao je sve što može za izvedbu koja je uvijek bila inspirativna jer smo onda i svi mi nastojali napraviti nabolje što možemo – svjedoči Graves.
A ispričat će i da je bio toliko zabavan da se sprijateljio sa svima: i s njezinom obitelji i prijateljima. Suradnja je išla i od opere u Houstonu do one u San Franciscu kada je Denyce Graves slomila nogu na pokusu, provela cijelu noć na hitnoj - i na kraju s udlagama izašla na pozornicu. Nije htjela odustati. O tome se pročulo u svim medijima i od usta do usta.
– Godinama prije nego što sam upoznala Điđija posjetila sam vidovnjakinju koja mi je rekla da ću upoznati čovjeka plave kose i plavih očiju koji dolazi iz druge zemlje i da ćemo postati prijatelji za cijeli život. I kada sam nakon godina ugledala Điđija, znala sam da je to upravo ta osoba.
A vjeruje li zaista vidovnjacima? Graves odgovara da nekima vjeruje, a nekima ne. Naprosto, neki ljudi vide više od nas.
Zub u džepu
– Bilo je toliko zabavnih zgoda s Điđijem. Jednom u Sevilli mu je na pokusu otpao zub i on ga je samo pokupio i stavio u džep. Zubaru je pošao poslije obavljena posla.
Denyce Graves će ispričati i kako je velika razlika raditi u Europi i Americi. To je i boja i način prezentacije. Počela je raditi u Europi. Neki programi su bolji za europski, a neki za američki ukus pa je znala na recitalima raditi dvije vrste programa. Sjeća se živo i recitala u Kneževu dvoru.
– Upravo smo okončali pokus i pjevala sam i neke pjesme koje mi je mama pjevala u djetinjstvu. Pjesme koje sam slušala u crkvi. A sada je to u krasnoj koncertnoj dvorani s orkestrom. Glazbeni idiomi su drukčiji, ali svi mi imamo nešto zajedničko. To mi osobito dira.
Bez problema se razumijemo se na jednoj drugoj razini jer svi imamo neka ista iskustva. Divno je gledati glazbenike u orkestru kako sviraju angažirano i s intezitetom – kaže žena godine, “pjevačica za 21. stoljeće”. Sve ispričane teme nisu ni izbliza iscrpljene.
