Već dvije godine nisam spavala ni s kim – prva je rečenica predstave „Push Up 1-3“ njemačkoga dramatičara Rolanda Schimmelpfenniga, premijereno izvedene u Dramskom kazalištu Gavella.
Nekolicina gledatelja se nasmijala. Ostali se još nisu snašli. Njemački dramatičar startao je „u sridu“, pa čak i da nismo prethodno pročitali najavu predstave u medijima, znali bismo da mlade poslovno odjevene žene imaju problem. Predstava će naravno pokazati da apstinencija nije jedini – ali je važni – dio problema odluke da se vlastiti identitet izgradi samo putem posla i karijere koja se jedino živi dok srce čezne i za nekim drugim stvarima.
Doduše, Schimmelpfennig nigdje zaokupljenost karijerom ne postavlja kao pitanje odluke, jer tada (budući da su se odlučili za karijeru) njegovi „junaci“ ne bi bili nesretni. Ali bi „karijerističke svinje“ sigurno ostali. Upravo u pitanju odluke lomi se i režija Darija Harjačeka, redatelja mlade generacije, a već imena koje dovlači publiku u kazalište.
Najbolje što je napravio bila je njegova Kate Kapuralica na Dubrovačkim ljetnim igrama 2011. s briljantnom Jelenom Miholjević u naslovnoj ulozi. Eh, lako je kad imaš Miholjevičku i divan tekst. Ali teško je napraviti intrigantnu predstavu od marketinških šefica, karijeristica, birokratskih poltrona, „svetih“ šefova i drugih činovničkih izgubljenih duša, ako im je tekst slabiji od mogućnosti koje kao likovi pružaju!
I? Harjačeka potapa biznismenski svijet, sterotipan sam po sebi, no ništa manje od života koji nas okružuje, što je pak samo po sebi šansa da se i od teksta „Push Upa 1-3“ napravi koliko toliko dobra predstava. Koliko, toliko, Harjaček i uspijeva. Ali ne izvlači od glumaca maksimum. A baš bi to predstavu učinilo važnijom nego što jest!
Predstava je baš dosadna :(