Kada se vidi popis glumaca u filmu "Dugi prsti" Gavina Grazera vrlo je lako taj projekt opisati kao "brod prepun bivših zvijezda". Silverstone i Harrelson, iako bi i Cleesea mogli uvrstiti u to društvo - on je ipak u drugoj kategoriji, već dugo nisu imali popularan film, pa je malo i ironično da taj "povratnički film" ostavlja onaj neugodni osjećaj grčevitog pokušaja, toliko čestog kod "povratnika", da se pokaže kvaliteta i spektakularnost iako za to nema tolike podloge.
Izuzetno nategnuta priča o nekoliko gubitničkih likova, koji igrom slučaja na različite načine pljačkaju istu banku, trebala bi biti prepuna otkačenih štoseva, ali uglavnom je tu riječ o samo nekoliko duhovitih dosjetki, dok je ostalo samo lijek za nesanicu. U prikazivanju fabule Gazer je krenuo od kraja, a film se doima kao da je prvo smišljen kraj, a tek onda se razmišljalo kako doći do toliko željenog završetka. Tako je unutra uljetila i Cleeseova epizoda u kojoj ima tipičnu ulogu čangrizava starca, ali netipično iritantno odrađenu. (J. J.)
