Francuski redatelj Philippe Quesne i njegov Vivarium studio na ovogodišnjem su Eurokazu predstavili Big Bang, duhovitu i kontemplativnu viziju postanka, zakukuljenu u sanjivu, usporenu atmosferu, daleko od bučne dinamike kakvu bismo, polazeći od naslova, koji je i samom redatelju bio ishodišna točka u procesu stvaranja predstave, mogli zamisliti.
Uz jedva nekoliko riječi i koristeći se rekvizitima koji se kreću od primitivnih dlakavih prekrivala do pravog automobila prevrnutog na pozornici, šestero glumaca povelo nas je kroz evoluciju. Po njima ona počinje od amebolikih bića koja su se kretala pustom površinom planeta teče preko barbara i suvremenog čovjeka, ekoloških problema novoga doba te se razvija sve do svemirskih putovanja i nekih novih, zelenih bića koja se potom počinju širiti planetom.
Njihova je epska priča o čovječanstvu rascjepkana u visoko stilizirane, često apsurdne prizore, u svakom ostavljajući gledatelju dovoljno vremena da razmisli o viđenome. Suptilna ironija autora lijepo je uklopljena u mirnu magiju predstave, koja se oslanja na repetitivnost motiva te stripovske i filmske referencije u gradnji različitih povijesnih rukavaca jednog mogućeg svijeta, paralelne povijesti u kojoj se prepoznaju mnoge boljke našeg suvremenog društva.
