Molim vas, sjednite kraj moje majke i kažite joj nešto lijepo – dirljiv je, ali i jasan, naslov performansa kojim hrvatski neokonceptualac i performer Siniša Labrović otvara i na svoj način tumači temu festivala \"Ekstravagantna tijela: ekstravagantne godine\" o \"inspirativnoj starosti, tijelu i umu na rubu društvenih normi\" u Galeriji Klovićevi dvori od 4. listopada do 3. studenoga. Labrovićeva će 73-godišnja majka doista sjediti na dvosjedu u galeriji očekujući da posjetitelji barem načas sjednu uz nju, a ne da je zanemare i indiferentno prođu pokraj nje. Golem je festivalski program koji su osmislile Olga Majcen Linn, Sunčica Ostojić i Ivana Bago, kustosice institucije \"Kontejner\", koja sebe pobliže imenuje biroom suvremene umjetničke prakse. Tema je doista \"čisti napalm\" u doba u kojem je cijela generacija treće dobi nevidljiva osim ako ne sjedi u Saboru, kako ocjenjuje redatelj Borut Šeparović, autor nagrađivana projekta \"55+\" radeći upravo s tom generacijom. Rasprava o tome i borba za njihovu vidljivost sadržaj je nebrojenih programa, izložbi, radionica, performansa i izlaganja naših i stranih autora te stručnjaka koje je Kontejner okupio surađujući s desetak hrvatskih i inozemnih umjetničkih institucija i ustanova. Sve funkcionira i kao dnevni boravak u Dvorima od 10 do 20 sati! Besplatna vodstva, zabavni kvizovi i društvene večeri, razmjene vještina i znanja (od pisanja do vrtlarenja), slušaonice... tu se također podrazumijevaju.
Svi smo mi akteri
– Počeli smo s festivalom \"Ekstravagantna tijela\" koji se bavio politikama normalnosti, temom invaliditeta, odnosno osobama s posebnim potrebama i odnosom prema njima. O njima se malo pričalo, slikarstvo se malo bavilo njima, a performerska umjetnost još manje. Jedan od glavnih partnera u tome bio nam je i ostao Live Art Development Agency iz Londona. Drugo izdanje festivala posvetili smo također osobama s posebnim potrebama, ali u mentalnom smislu, onima sa sniženom inteligencijom, autizmom, psihički bolesnim. Sada smo izašli iz teme posebnih potreba, svi smo uključeni jer svi starimo, a ovdje je riječ o starosti i njezinoj slici u društvu i umjetnosti. Stari(ji) su ljudi skupina koja je izbačena iz reprodukcijskog lanca i to ne svojom voljom. Oni nemaju vrijednost ostalih, gledajući iz te perspektive. A nas zanima upravo taj gubitak vrijednosti. Dobili smo velik raspon radova naših i stranih umjetnika koji se bave starošću – najavljuje kustosica Majcen Linn.
Najstariji je rad Suzanne Lacy \"Kristalni prekrivač\" iz 1987. za koji je okupila više od 450 žena treće životne dobi u Tate Modern Gallery. Po četiri je njih sjedilo za stolom i razgovaralo o svojim problemima, o onome što im je bitno, što ih ugrožava, kako komuniciraju s djecom, prijateljima... Poetičan je to i monumentalan rad, ocjenjuje Olga. Tu je Lois Weaver, performerica podrijetlom iz Amerike koja predaje u Londonu. Ona je kao gospođa Tammy u srijedu otputovala u Varaždin gdje će tjedan dana provesti u Domu umirovljenika. Tammy je njezin alter ego u tom performansu, a tema je razgovora – seksualnost. Sadrži to i elemente stand up komedije. Nije to popularna tema, napominje Olga, jer stari su ljudi izašli iz reproduktivne dobi pa se više ne doživljavaju kao seksualno aktivne osobe iako to nije uvijek točno. Želi se i njima dati glas.
Američka performerica Sandy Stone postala je žena promjenom spola. Njezini \"Neovaginini monolozi\" sat i pol drže publiku otvorenih usta, kaže Olga. Autobiografski je to performans o promjeni rodnog identiteta i starosti.
Ne bavi se samo Labrović svojom majkom – čini to i Damir Bartol Indoš u performansu o svojoj majci koja umrla od dijabetesa. Uključuje u to i glazbene kutije s oprugama koje je oblikovao kao art objekte. No Labrović jedini uživo uključuje majku u performans prema njegovoj ideji. – Želio sam odati joj poštovanje, respekt i ljubav. Ona to zaslužuje. Istodobno, suvremena je to strana realityja, intimizacija javne sfere u kojoj javne osobe sentimentaliziraju scenu, izlažući svoju osobnost. Pozivajući strance koji o mojoj majci ne znaju ništa da budu dobri prema njoj iskazivanje je temeljne ljudske empatije. Riječ je o javnoj sentimentalizaciji. Pozivam ih: ajmo biti dobri jedni prema drugima. Blaga je prisila tu prisutna. Stavljamo to u javni kontekst. Izaziva to socijalnu nelagodu, jer samo proći pokraj nje, postaje neugodno. Umjetnički kontekst s druge strane daje dojam hinjenja, \"fejkerski dojam\" – kaže Labrović.
Prisutan je on s još jednim radom, videom \"Zdrav duh u zdravom tijelu\" u kojem je pozvao veterane Atletskoga kluba \"Maksimir\", nekad Veteranskog atletskoga kluba, na natjecanje u četiri discipline, dvije muške i dvije ženske. Nagrade nisu bile beznačajne, iznosile su, uz sponzorske nagrade, tisuću kuna za prvo mjesto. No javio se samo Đuro Paruž, rođen 23. rujna 1944.
– Ostao sam šokiran i održao natjecanje! Paruž se natjecao sam sa sobom! U skoku u dalj i utrci na 400 metara. Bez pritiska i perfekcionizma koji nabija komplekse. Video ide u smjeru blage ironije s obzirom na okolnosti koje su se dogodile. Dobar je pokazatelj kakvog je elana hrvatsko društvo – kaže Labrović.
Projekt Sanje Iveković \"Nije li ona prestara za to – o vješticama\" bavi se prikazom vještica kao starih žena, proganjanih zbog pobune protiv širenja kapitalizma iako su bile iscjeliteljice, čuvarice i prenositeljice narodnog znanja i vještina.
Slavni hrvatski konceptualac i filmaš Goran Trbuljak izlaže depresivnu sliku (vlastitog) starenja, prenoseći ga letrističkom igrom na umjetničku razinu. Preslagivanjem i prekrivanjem riječi od rečenice na plakatu \"Star i ćelav tražim galeriju\" nastaje na primjer pojam \"depresivni muzej\". Iz \"old – nice spice\" premutacijom nastaje \"old is nice\". – Čovjek ima ispovjednu potrebu. Iskreno se ispovijedam, no na kraju se pitam čemu to, kome to treba, koga briga za to, stari prdonjo... Draga mi je fotografija \"Autoportret\". Složen je tu autoportret od plastičnog gebisa povezanog očima. U zubalu kist, a ostatak čini pumpica za tjeranje prašine ili klistir. Pomalo je to morbidno, ali i komično je. Otraga imaš praznu glavu zapravo... – autoironičan je Trbuljak. Na vidjelo će u simpozijskom izlaganju Silvije Rusac izaći zatamnjena tema nasilja prema starim ljudima. Protuteža joj je primjer Mirjane Miljković i Nevena Svibena koji su snimili video sa svojom mamom koja pati od Alzheimerove bolesti, a koju nisu dali u dom zbog čega su, na kraju, sretni!
